Loša sam u matematici. Neka mi obrazovni sustav oprosti, ali još od kad sam se prije 20 godina suočila s 2+x=5, vodimo ja i ta grana znanost hladni rat. Ponekad se sukobimo, ali uglavnom puštamo jedna drugu na miru. Nije zato za čuditi se što sam tek jučer, i to samo zato jer sam slučajno na slučajno nađenom cd-u, naletila na hit Ilije & Zrna Žita prepoznatljivog prepjeva totalno san puka 100 godina Hajduka. I ostala šokirana, frapirana i nadasve iznenađena činjenicom da je od vremena kada je ta oda harala top ljestvicama, a Dalmacija živjela u crvenom plamenu i milenijskim slikama vatrometa, prošlo 5 godina. Petoljetka! Znate li što se sve u 5 godina može dogoditi? Djeca rođena tada danas već nabrajaju imena Hajdukove prve momčadi od obrane do napada i obrnuto.
Promijenilo se od tada 9 trenera, kaže statistika. Koliko je igrača protutanjalo klubom od tada, to je više pitanje za Državni ured za statistiku. Slavili smo pobjedu nad Anderlechtom na Poljudu, pomirili se s porazom u gostima. Pa smo onda slavili poraz od velikog Intera na Poljudu, a veliku pobjedu u gostima. Promijenili smo jedan nadzorni odbor, birali i mogli biti birani. Ma o čemu pričamo? Postigli smo da se može birati i biti biran. Čovječe! U ovoj državi općeg kršenje zakona i korupcije, u jednom nogometnom klubu vladaju kojekakvi kodeksi, nadzornici, transparentnosti i ostale misaone imenice. Stane u tih 5 godina nekoliko veselih dočeka, odličnih gostovanja i povijesni izlazak na Rivu kojeg ni najveće nevjerne Tome nisu mogle zanemariti. Jednom smo podigli i Rabuzinovo sunce i obasjali Maksimir neplaćenom radošću i pjesmom. Jednom čak na derbiju nije bilo Savjetnika, a bilo je navijanja. Pa ako su 1996. Englezi zaneseno pjevali da se nogomet vraća kući, čini mi se da nije nemoguće da 2016. naš nogomet dođe malo k sebi. Ne onako đentlmenski i engleski ,uz čaj i kekse, možda malo bučnije i teže, ali takvi smo i mi. Pet godina je 1825 dana, samo da znate, a evo prošli su i pred nama je najrođendanskiji rođendan ikada. Pred nama je skoro 20 000 učlanjenih, pred nama su novi sponzori, pred nama su nove utakmice. Pred nama je, nadam se, Hajduk kakvog smo sanjali.
Zato mu se nemojte ovih dana obraćati s čestitkama najdražem starcu, omiljenom 105-godišnjaku i slično. Hajduk je mladić i Hajduk je mladost. I moja i vaša. I svaka sljedeća koja će s prvim udahom udahnuti i dio ovog ludila. Hajduk nije starac. Hajduk je pronašao eliksir mladosti u svojim tribinama. I koliko god da godina imao, uvijek će biti u najboljim godinama.
Zato mu radije poželite da sebi prije svega, a onda i nama, poklone hajdučku igru i razbiju prokletstvo velikih i svečanih utakmica s kojima uvijek svaku feštu u gradu „useru.“ Milović je otišao da to konstatira, a iako je moja matematika stvarno slaba – ja računam na njih.