Jedan od onih koji su otišli s Poljuda bez puno halabuke, usred spleta (ne)sretnih okolnosti je i Dino Mikanović, hajdukov Slavonac, danas prvotimac danskog Aarhausa, kluba povratnika među domaće prvoligaše. Društvo mu ondje pravi Josip Elez koji je u Dansku dospio iz Lazia, a kako se naš 21- godišnji mladi reprezentativac snašao na sjeveru te kako mu se iz nove perspektive čini situacija u Hajduku, otkrio nam je u kratkom razgovoru.
Sada kad je prošlo nešto više vremena od tvog odlaska iz Splita, jesu li se slegli dojmovi oko preseljenja? Koliko je drugačije nego u Splitu?
Kada sam tek došao tu, zaista sam od samog starta bio dobro prihvaćen i nisam imao nekih neugodnosti. U klubu su bili sretni zbog mog dolaska, a s obzirom kako tu imam prijatelja iz Splita te još jedan dečko iz Srbije igra u klubu, nije mi bio preveliki šok, od početka su uz mene i sada dosta vremena provodimo zajedno, pa mogu reći da nam je odlično ovdje. Naravno, ne mogu reći da je grad ljepši od Splita, to je neusporedivo i jako često je loše vrijeme, stalno je ili kiša ili snijeg, što je zapravo najgora stvar na koju se trebalo naviknuti. Ni sami status nogometa nije kao u Splitu, nitko te ne prepoznaje niti pozdravlja na ulici, ali kada je utakmica i dobro vrijeme, stadion bude pun.
Koja ti je najdraža uspomena vezana za Hajduk?
Samo igranje za Hajduk je najljepša uspomena koju igrač može imati, ne bih isticao neki posebni trenutak. Zaista mi je žao što nije bilo prilike da ostanem i pokažem što mogu, okolnosti su nažalost bile takve, ali Bog je odlučio da bude tako i ja sam nastavio dalje. Također, neću nikada zaboraviti svoje splitske prijatelje koji će mi uvijek biti u lijepom sjećanju i kod kojih ću svakako na ljetovanje.
Pratiš li i dalje situaciju oko kluba?
Naravno da pratim i ugodno sam iznenađen, Hajduk je imao dobru polusezonu, par odličnih partija i nadam se da će se tako i nastaviti. Čujem se i sa nekima od bivših suigrača, ali izbjegavamo nogometne teme i pričamo uglavnom o svakodnevnim situacijama.
Što ti znače nastupi za U21 reprezentaciju?
Jako sam ponosan što sam dio U21 reprezentacije i ove ekipe. Ti nastupi mi puno znače, u sportskom i u privatnom smislu. Trenutno imamo jako dobru momčad sastavljenu od odličnih pojedinaca, atmosfera među nama je odlična i vjerujem da ćemo u kvalifikacijama koje dolaze pokazati koliko stvarno možemo. Na meni je da se nastavim truditi u svom klubu i dobrim igrama zaslužim poziv koji će onda sigurno doći.
Tko su ti nogometni uzori? Što priželjkuješ u nastavku karijere?
U sportskom smislu, uzor mi je Sergio Ramos, a želja, naravno Real Madrid. (smijeh) Međutim, ne zamaram se time i ne opterećujem. Na meni je da nastavim trenirati, raditi, davati najbolje od sebe i vjerujem. Nadam se da ću ostati zdrav, to je najvažnije jer moja volja nije upitna, i da će dragi Bog onda dati i taj Real. (smijeh)