Burne društvene i političke prilike, a posebno ako se s njima isprepletu ratna zbivanja, neminovno se reflektiraju na jezik i jezična pitanja, pa se iz toga razloga nije čuditi da se hrvatski jezik početkom devedesetih tražeći konkretan identitet, različitost i bijeg od srbizama okrenuo potrazi za vlastitim izrazima. Tako su se rezerve, kopije i kompjutor mijenjali pričuvama, preslikama i računalima. Pratio je te, amo reći, logične promjene i niz nelogičnih, amo reći, karikiranih nametanja poput dalekovidnice, zrakomlata, krugovala, očvrsja i svjetlopuca (to bi bio laser, da se ne zamarate pogađanjem).
Kasnijih godina, postalo je jezična čistoća manje bitna, barem u odnosu na pomodnost pa je hrvatski jezik i medijski prostor preplavio lifestyle, event,omraženi outsourcing, ljudi su počeli ići na job i zaboravljati stvari u officu da bi se nešto tako banalno kao piće nakon posla počelo pretenciozno zvati after work party bez obzira što je kao i ranije tradicionalno završavao s Matom Mišom Kovačom i mamurlukom sutradan. Revolucijom interneta i ekspanzijom hashtag generacije i njihovog načina komunikacije stvari nastavljaju ići u istom smjeru čineći gotovo besmislenim uopće i pokušavati promijeniti tijek globalizacije i uloge „malih“ jezika u tim procesima.
Ali, na stranu svi inputi, opinion makeri i feedbacki koje što se mene tiče ne morate usvojiti nikada kao ni ni ispisivalo, brzoglas ili vrtolet (helikopter, op.a.), postoji jedna riječ koju biste trebali zapamtiti, shvatiti i prihvatiti.
Crowdfunding. Ne jede se, ne maže se na kruh, ali se od nje živi i zahvaljujući njoj mnoge tzv. male ideje malih ljudi postale su velika djela. Prema svojoj osnovnoj definiciji radi se o javnom procesu skupljanja donacija sa ciljem skupljanja početnog kapitala za realizaciju neke ideje ili projekta. Ako ćemo zdravoseljački, radi se o grupi, skupini, masi (crowd jelte) koji u financijskom smislu udara temelje ideji koju smatra vrijednom svoga novca (funding otprilike).
Takve akcije osigurale su različitim idejama u Europskoj uniji čak 4,2 bilijuna eura u 2015. godini, a u Hrvatskoj je na taj način prikupljeno 5,3 milijuna kuna kroz ukupno 63 projekta od kojih su se 23 pokazala uspješnim poslovnim idejama. Tekuća 2016.godina donijela je svijetu crowdfundinga u Hrvatskoj, ali i šire, i jedan novi projekt za koji stručnjaci smatraju kako će biti epohalan te iznimno važan za mijenjanje svijesti i navika te poticanje ljudi na sudjelovanje.
Naravno, Hajduk i njegovi navijači kao ideja i pokret i bez stanovitog crowdfundinga epohalni su i revolucionarni, ali nogometni klub s ovakvim modelom i ovakvom formom otkupa dionica nešto su na ovim prostorima neviđeno. Primjenjujući osnovne elemente klasičnog crowdfundinga poput dobrovoljnog karaktera, dobre ideje i aktivne kampanje, a poštujući požrtvovnost, ljubav, emociju i energiju Hajdukovih navijača stvorila se fuzija dobre volje i dobre ideje koja, za razliku od crowdfundinga u poslovnom svijetu, ovdje nadilazi definiciju samog otkupa dionica i prerasta u svojevrsnu ideologiju jedne navijačke skupine, jedne regije i jednog nogometnog kluba suprostavljenog cijelom sistemu temeljenom na dijametralno suprotnim karakteristikama poput klijentelizma, korupcije i kriminala, a isprepletnog upravo sa institucijama koje bi nas od sličnih pojava trebale štiti.
Ne čudi stoga odlučnost i snaga kojom je otkup dionica krenuo već s prvom idejom imena na dresu, a za očekivati je i da će rasti, da će prerasti početna očekivanja i da će narasti do potrebnog iznosa te da će potaknuti promjene, sportske i društvene, koje će biti dobar hardver za jedan bolji sistem. Ili, što bi se na hrvatskom reklo, očvrsje za sustav.