Napiši nešto o Hajduku. Nešto općenito i kratko. I ja sam pomislila da bih se prije spremila za ispit na dramskoj akademiji. Znači, za pisanje scenarija nemam dovoljno vremena. Ideju za operetu već mi je ukrao Ivo Tijardović prije skoro 9 desetljeća, ali i o glazbi znam koliko i prosječan Rus o tropskom voću. Mogu napisati recitaciju i to s jednostavnom rimom tipa „ti si a, ti si be, ti si srce za mene“.
I eto. Hajduk je srce. Hajduk je otkucaj tisuća srca na svim kontinentima. Hajduk je Dalmacija u meni i kad sam kilometrima daleko od nje. Hajduk je djetinjstvo. Hajduk su prijatelji, markiranje i neprekinuti smijeh uzduž i poprijeko ledina HNL. Hajduk su i suze i ono kad je poraz takav da ne znaš što bi rekao. A onda je Hajduk i kad naučiš živjeti s tim porazima. Puno poraza, majke mi. Hajduk je bol i lijek istodobno, eto.
Kažu još i da je religija, a neki se kunu i da je iznad religije. Ide on od statusa božanstva do blata brzo, temperamentno, emocionalno. I baš tako i živi, evo, stoljeće i kusur. Preživljava i ljude i neljude i režime i ratove. Čini mi se ponekad da je naumio nadživjeti onu glupu palaču koju svi uzimaju kao simbol grada. A zna se da je samo jedan simbol. Ako ne vjerujete meni, pitajte stotine zidova, zidića, skala, podvožnjaka, nadvožnjaka, tetoviranih nadlaktica i leđa.
Napisani su o njemu i bolji tekstovi od ovoga, ali garantiram da nitko nije baratao sa više emocija koje želi spremiti u jedan tekst. Da je Hajduk pojam u Kviskoteci, ja bih asocijacije nabrajala od danas do 150. rođendana.
Zato nema sumnje da ćemo imati o čemu razgovarati u sljedećim kolumnama. Obećavam Vam ljubav i smijeh, pljuvanje i temperament, obećavam malo statistike i malo modni-mačak-pogleda, zeru politike i puno kontre svemu. Bit će i malo euforije i malo kukanja. Ukratko, Hajduk.
Zapravo, mogla bih umjesto ovoga svega naslikati i sliku, ali svaka je utakmica nova slika u bezbroj boja, nekada tamnih kao noć išarana vatrometom, nekada bistrih kao svijetloplavo zimsko nebo očišćeno burom, a nekada je najtopliji suton boje naranče sa one strane Marjana atraktivan kao jednoglasno „ja te volim Hajduče“ iz puno grla puno minuta nakon poraza.
Zato kad mi kažete da napišem nešto o Hajduku, nešto općenito i kratko, računajte na ljubavno pismo.