Foto: HNK Radnički – Borovo
Organizator je svojim aktivnostima dokazao da je poduzeo puno na promicanju i popularizaciji nogometa kao sporta, druženju i prijateljstvu mladih natjecatelja iz različitih sredina i zemalja.Vjerujemo da će ustrajati u svojim planovima i da će turnir biti pravi festival nogometa za mlade igrače.
SM: Možete li nama nešto reći o HNK Radnički Borovo?
Prof. Danijel Rehak, predsjednik kluba :
Da bi se predstavili u daljnjem tekstu ćemo kratko opisati naš put.
U prvoj polovici 1963. g. na sjednici SOFK-e Vukovar donijeta je odluka da se osnuje Općinska nogometna liga, zbog velikog pritiska svih mjesta Općine Vukovar.
Tako je iz ovog dijela Borova naselja ta ideja ostvarena 28.08.1963. kada je osnovan NK «Radnički» Vukovar. Pošto nije posjedovao svoje nogometno igralište, utakmice je igrao na pomoćnom igralištu NK «Borova» tzv. «RIU». U proljeće 1964. g. napravljeno je nogometno igralište NK «Radnički» na ovom istom mjestu gdje je i danas, ali bez svlačionica i kupatila.
1966. g. napravljen je objekt s dvije svlačionice, za domaće igrače i za goste.
Nakon četiri godine 1966/67. g. NK «Radnički» osvojio je prvo mjestu u Općinskoj ligi i izborio je kvalifikacije za ulazak u Slavonsku zonu, u tim kvalifikacijama je bio prvi i ostvario ulazak u Slavonsku zonu u kojoj se zadržao samo jednu sezonu. Natjecanje u Slavonskoj zoni je zahtijevalo i određene uvjete koje NK «Radnički» nije imao, tako da je utakmice igrao na stadionu NK «Borova» i NK «Sloge», koje je iziskivalo velike troškove, a i ekipa je uvijek bila gost.
1968. g. Uprava Kluba je donijela odluku o proširenju prostora i poboljšanju uvjeta objektu i igrališta, da u budućnosti ima uvjete za natjecanje u višim ligama.
1971. g. došlo je do političkih previranja ( Hrvatsko proljeće ) i neki igrači i članovi Kluba su morali otići ili prestati biti aktivni u športu, zbog neslaganja s tadašnjim politikom režimske vlasti. Poslije političkih previranja dolazi period mirnog razdoblja i nije bilo nekih velikih rezultata Kluba. Članovi Uprave Kluba svake godine se mijenjaju i dopunjavaju s ljudima koji vole nogomet i NK «Radnički».
80. godina kreće se na dovršenje objekta koji će služiti za druženje članova Kluba i njegovih prijatelja, u koja će provoditi slobodno vrijeme u zabavi, kartanju, igri šaha i domina, gledanju televizije i boljem upoznavanju članova Kluba. Ta investicija nas je podigla tako da smo krenuli krupnim koracima od 1985. g. i stalno predstavljali ekipu koja kuca na vrata višeg ranga natjecanja. Stvorena je jedna zdrava sredina, koja je bila uzor svim Klubovima na prostoru Općine Vukovar.
1986/87. g. smo osvojili prvo mjesto u Općinskoj ligi i izborili kvalifikacije za ulazak u Slavonsku zonu, ali nismo imali sreće u kvalifikacijama.
1990. g. nakon prvih višestranačkih izbora, Srbi, igrači i članovi Uprave Kluba, se isključuju iz kluba i odlaze igrati u srpska sela.
1991. g. za vrijeme srpske agresije, u obranu se uključuje 113 igrača i članova Uprave Kluba ili 80% članova NK «Radničkog», koji su se žestoko odupirali srpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku, sve do pada Borova naselja 20.11.1991. g.
U tom krvavom ratu srpski agresor potrudio se naplatiti u krvi, sve one gubitke što je pretrpio napadajući Vukovar i Borovo naselje. U tom ratnom vihoru i krvavoj odmazdi stradalo je 28 igrača i članova Kluba, a veliki dio njih po padu Borova n. u srpskom krvavom piru. Do danas nismo pronašli posmrtne ostatke njih šestorice.
Poslije pada Borova naselja, one koji su preživjeli, srpski agresor odvodi u srpske koncentracijske logore i većina budu zatočena do 14.08.1992. g.
Od 1991. g. Klub je stavljen u stanje mirovanja, jer se nije znalo za veliki dio članova Uprave i igrače da li su preživjeli i gdje se nalaze. Klub je donio odluku da igrači koji su prognani igraju u mjestima gdje im je boravište ili u HNK «Vukovaru 91.»
1993. g. sastaju se preživjeli članovi Kluba i pokušavaju saznati za sudbinu svakog člana Kluba, koji su rasuti ne samo po Republici Hrvatskoj, nego i po cijeloj Europi. Klub nije bio u moći pokrenuti svoju djelatnost u progonstvu u normalnu funkciju, nego je i dalje djelovao u prikupljanju podataka o članovima Kluba.
27.02.1998. g. Klub organizira prvu Skupštinu u progonstvu u Zagrebu, Trg Bana Jelačića 6 i izabire tijela Kluba, koja bi trebala pripremiti sve predradnje za povratak i stavljanje Kluba u funkciju za bavljenjem nogometom. Ujedno se vrši preregistracija Kluba po novom Zakonu o udrugama.
2000. g. vraćamo se na prostor Borova naselja i prvi sastanak organiziramo u listopadu 2000. g. u prostorijama «Doma» u Borovu naselju, gdje se donosi odluka o prioritetu za obnovu nogometnog igrališta i objekta NK «Radnički» Borovo n.
01.07.2001. g. održava se Izborna Skupština prvi put nakon povratka u obnovljenoj zgradi Kluba. Na Skupštini Kluba članovi jednoglasno donose odluku da naziv Kluba bude Hrvatski nogometni klub «Radnički» Borovo naselje – Vukovar
>23.08.2001. g. Klub počinje natjecanje u II županijskoj ligi, u konkurenciji seniora, juniora, pionira i veterana.
01.12.2001. g. otvaramo obnovljene Klupske prostorije, koje otvaraju kćeri našeg poginulog igrača i trenera Zlatka Kopića. Na otvaranju je bilo nazočno 500 gostiju, prijatelja i članova Kluba.
03.05.2002. g. podigli smo spomenik poginulim igračima i članovima Uprave Kluba, kako bi njihovu žrtvu vječno obilježili i ovim spomenikom dali do znanja da ih nikad nećemo zaboraviti.
10.08.2002. g. osnovali smo Školu nogometa HNK «Radnički» Borovo n.- Vukovar koja okuplja 100 djece u dobi od 6 do 18 godina. Pokretanjem škole nogometa pojavila se potreba za prostorom, opremom i raznim pomagalima.
Mi smo mali amaterski Klub, ali ne može se zaboraviti, naš Klub je dio legende, koja je zapisana za povijest. Ovaj mali Klub iz Vukovara, uključio se u obranu 1991. g. protiv srpske agresije sa 113 branitelja i dvadeset osam (28) njegovih članova ugradilo je svoje živote u temelje Nezavisne Demokratske Republike Hrvatske, dvadeset sedam (27) je teško ranjenih i sedamdeset(70) završilo je u srpskim koncentracijskim logorima. To nam mora biti vodilja da ovo bude njihov spomenik i da na svakom ovom mjestu prepoznamo sve njih, da ne nabrajamo, a oni su naši prijatelji, braća, roditelji, suborci i… koji su nesebično založili svoje živote i zbog njih uljepšajmo ovaj prostor.
Nakon deset godina i povratka u Borovo n.- Vukovar smo nastavili s radom i obnovom devastiranog objekta i uništenog igrališta, te danas okupljamo 200 aktivnih članova od najmlađih pa sve do veterana.
Ukupan broj mladih na prostoru grada Vukovara je cca 4.000, a koji su u većini slučajeva prepušteni ulici i kafićima.
Premalen je broj nevladinih organizacija i civilnih inicijativa za mlade, i iz tog razloga smo se mi odlučili baviti mladima i omogućiti im bavljenja športom, obuku rada na računalu, kao i usavršavanje na organizacionom i voditeljskom dijelu športa u našoj Školi nogometa.
Škola nogometa nam djeluje petnaest godina pod vodstvom Voditelja prof. Đure Miškić u koju je uključeno: dva profesora tjelesnog odgoja, jedan nastavnik tjelesnog odgoja, dva trenera s «B» licencom i četiri trener s «C» licencom, koji vode brigu o usavršavanju 100 polaznika škole od limača, pionira do juniora.Borimo se da što više djece uključimo u školu nogometa i rezultati su nam više nego dobri. Znak da škola dobro radi je da ima sve više onih koji je obilaze i odvode naše polaznike.
Uvidjevši da je jedino rješenje rad s mladima, poslali smo na školovanje šest naših članova koji su položili za trenera s «B» licencom i četiri za trenera s «C» licencom.
Kako bi ovo sve ovo izgradili i omogućili mladima da se bave nogometom. Sagradili smo puno toga, a sada završavamo sa Škole nogometa i družimo se u svim selekcijama i dijelimo svjedodžbe za završeni stupanj obrazovanja.
Molimo Vas da nam financijski pomognete prema vašim mogućnostima za razvoj sporta, a posebno u gradu Vukovaru, gdje velika većina građana jedva izlazi kraj s krajem i nisu u mogućnosti da omoguće normalno življenje, a kamoli plaćanje članarine u klubu.
U grupama imamo puno djece branitelja i logoraša.
SM: Što očekujete od svoje ekipe?
Vladimir Jurčić, klupski nogometni trener:
Od svoje ekipe uz važnost sudjelovanja očekujemo zalaganje, isticanje, postizanje očekivanog rezultata i promicanje tradicije nogometa kao sporta u našem gradu i klubu.
SM: Otkud ideja za nastupom na ovom velikom međunarodnom turniru?
VJ: Čast nam je natjecati se na međunarodnom nogomentnom turniru, ljubav prema sportu, ljubav prema nogometu , ljubav prema našem gradu Vukovaru i našem klubu HNK Radnički Vukovar –Borov naselje, naša je sportska inspiracija. Dugogdišnjoj tradiciji HNK Radnički doprinose i mladi igrači koji na ovakovim natjecanjima mogu prezentirati svoj rad i stjecati iskustva , sudjelovanjem potvrđujemo da vodeći računa o mladim igračima vodimo brigu i o budućnosti kluba.
SM: Očekivanja od Organizatora i samog turnira ?
VJ: Organizator je svojim aktivnostima dokazao da je poduzeo puno na promicanju i popularizaciji nogometa kao sporta, druženju i prijateljstvu mladih natjecatelja iz različitih sredina i zemalja. Vjerujemo da će ustrajati u svojim planovima i da će turnir biti pravi festival nogometa za mlade igrače.
SM: Možete li izdvojiti nekoga od ekipe kao “zanimljivog” pojedinca?
VJ: U našem timu takmiči se 15 Limača, vrijedna su ekipa, redovito treniraju i kroz treninge napreduju u usvajanju nogometne igre i vještina, a između njih se ističu Luka Lozančić i Luka Capan.
SM: Poruka našim čitateljima ali i ekipama sudionicima?
VJ: Zahvaljujemo se gradu Makarska i RNK „Zmaj„ Makarska što ste nam ukazali čast svojim pozivom da sudjelujemo na Međunarodnom nogometnom turniru Mali Zmaj 2016. u Makarskoj. Pohvaljujemo vašu inicijativu za organiziranjem ovakvog turnira za mlade igrače, jer je sport a posebito nogomet važan za razvoj mladeži. Svim sudionicima želimo puno sportskog uspjeha i da im se ostvare želje po pitanju uspjeha na turniru Mali zmaj 2016, uz nadu i vjerovanje da će ovakaovih turnira biti i narednih godina jer ih držimo važnim dijelom za razvoj sportske kulture i zdravlja mladih.