Iza nje su polumaratoni u : Splitu, Mostaru, Metkoviću, Zadru, Banja Luci, Sarajevu, Gradacu, Livnu, Rami, Varaždinu, Sisku, Zagrebu, Dubrovnik. Jedan maraton u Beogradu prošle godine, Konjički noćni cener ( op.a. 10 kilometara Zenićki noćni cener ) i advent runn u Zagrebu
Ivana Gudelj sasvim iskreno, bez dlake na jeziku, direktno i konkretno o rijetkom sportu kod Makarana i Makaranki – kako je sve počelo, zašto traje i gdje završava, Sport Makarska donosi u nastavku intervjua :
Tko je ustvari Ivana Gudelj ? Čime se bavi, što radi te “Zašto maraton “?
– Ivana Gudelj je rekreativa sportašica koja uživa u planinarenju, trčanju, rukometu i svemu vezanom za sport. Život provodim u sportu i bavim se raznim aktivnostima. Sa svojom sestrom blizankom igrala sam rukomet u kojem sam i dan danas. Po zanimanju je upravni referent , a u sezoni radi u Hotelu rivijera u mjenjačnici. Zimi se zabavlja u rukometu pomažući na utakmicama pri vođenju zapisnika klubu.
Ok, saznali smo zašto maraton, ali kako se to ustvari desilo ?
– Desilo se je na jednoj kavi u Sarajevu u 12 mjesecu kada su moji prijatelji pričali o polumaratonima i maratonima i kako se spremaju za to i da sve nemoguće može biti moguće i onda sam ja odlučila prijavit se na svoj prvi polumaraton u Splitu 25.02.2017!! Dva mjeseca nakon toga stajala sam na startnoj liniji svog prvog polumaratona. Ideja o trčanju došla je sasvim slučajno, vidjevši slike prijatelja na fb rekla sam sebi kad mogu i oni zašto ne bi i ja.
Svi misle – maraton, obućeš patike i trčiš, monotono dosadno i sl. , ali je l to baš tako ?
– Polumaraton! Neko misli da je meni naporno trčati 2 h 30 minuta utrku od 21,1km ustvari koliko je dužina polumaratona ali ne meni je to zaista užitak jer mnogi dok ja trčim sjede na kauču i gledaju tv, ispijaju kave i ništa nerade. Na startu jedne utrke može se vidjeti svašta od onih najiskusnijih do nas rekreativaca ali svi smo mi tu pod istim ciljem došli smo se družiti i uživati. Taj dan kad se trči utrka promet je zatvoren nikoga na cesti nema, samo mi trkaći i volonteri…kao da je čitav grad vaš. Ja uvijek trčim glavom i ne mislim na vrijeme uvijek budem svoja. Uzvici sa strane bravo svaka čast podrške djece koji su mi davali pet mi uvijek izmami osmijeh na lice. Suze radosnice u tom trenutku ne možete spriječiti jer nema boljeg osjećaja nego pobijediti samoga sebe. A oni ljudi koji te čudno gledaju i misle da si lud također su važni jer u tebi bude inat da budeš još bolji.
Postoji li razlika između maratona i daljinskog trčanja, možeš li nam nešto više o maratonu reći?
– Postoji razlika između maratona i polumaratona. Polumaraton je dužina od 21,1km a maraton je dužina od 42,2 km koji sam istrčala prošle godine u Beogradu. Maraton je kao da dva puta otrčite polumaraton. Kad bi bilo lako odgovoriti na ovo pitanje vjerojatno ovaj tekst ne bi ni nastao. Zašto trčati maraton? Pa zato što je to teško. Zato što je to izazov. Zato što je kruna svakog trkača. Zato što nije polovica nego cijelo. Zato što je to mitska utrka, majka svih utrka. Zato što svaki grad koji drži do sebe ima maraton i to vam je najbolje opravdanje da ga posjetite. I u krajnjoj liniji, trčite maraton zato što to možete.U maratonu su stvari uzbudljive zato što su nepredvidljive. Nikad ne znate kako će maraton izgledati jer mnoge stvari mogu poći po zlu.Jedino što znate da će te se u cilju osjećati kao heroj koji se jedva suzdržava da mu suza iz oka ne kane. I taj osjećaj u cilju vas tjera da se iznova i iznova mukotrpno spremate za slijedeći maraton. Jer svaki maraton se morate spremati kao da onaj prije njega nije ni postojao.Hrabrost je uzeti startni broj (bolje rečeno, platiti) i stati na startnu liniju. Upravo tako, hrabrost je doći na start, a svi ti govore da je teško. Još neki mogu zalutati prvi put jer ne znaju što ih čeka, no drugi put dolaze oni tvrdoglavi, uporni, hrabri, predani, disciplinirani, sistematični, usredotočeni, radišni i mentalno jaki. Da upravo tako, nije istrčati maraton neko veliko herojsko djelo, ali ono što trebate napraviti prije nego stanete na start jako puno govori o vašem karakteru i vašim osobinama kao čovjeka. Pa nije bez veze da se i u životopis za posao stavlja – istrčao maraton! Sam podatak kad istrcite maraton i netko vam kaze da ste postali smao onaj 1% ljudi koji to zaista mogu daje vam odgovor na ovo pitanje koja je razlika itzmedju polumaratona i maratona.
Kada si počela sa trkama i koji ti je najdraži, najteži te najlakši maraton bio do sada ?
– Sa utrkama sam počela 2017 godine kada sam istrčala svoj prvi polumaraton 26.02.2017! Nemogu izabrati koji mi je do sada najteži polumaraton a koji najlakši jer svaki ima ono nešto po ćemu se pamti i ostaje u sjećanju a trčala sam Dubrovnik, Split, Gradac, Banja Luku, Sarajevo, Mostar, Varaždin, Sisak, Ramu, Zagreb a pored njih i Konjic noćni cener, utrku advent runn u Zagrebu Noćni cener u Zenici….
Ozljede u maratonu ? Kako ih ti “izbjegavaš”?
– Svatko od nas ima neki svoj način i program treniranja s određenim ciljem – bila to što veća brzina na pet kilometara, ili priprema za maraton ili polumaraton, ili pak, samo vidjeti napredak bez ozljeda.Malo je trkača koji se, prije ili kasnije, ne ozlijede. Ako se biciklisti dijele na one koji su pali i one koji će pasti, onda bi se trkači mogli podijeliti u dvije slične kategorije: one koji su bili i one koji će biti ozlijeđeni. Svi znamo za koristi koje imamo od trčanja – ono poboljšava naše zdravlje, pomaže nam u regulaciji tjelesne težine, rješava nas stresa. No vrlo često uz sebe nosi i rizike trkačkih ozljeda. U trčanju najviše pate koljena i zglobovi pa pored toga biram da imam udobne tenisice prilikom trčanja na 21,1 km i 42,2 km!! Prije utrke odmorim se dobro nekada i po 7 dana masaža nogu, pijem dosta tečnosti. A ne znam šta da kažem jednostavno trčim lagano i pokušavam da bude bez ozlijede.
Koliko te pratimo, vidimo da se javlja ljubav prema trijatlonu, Irom-man ili ? Možeš li nam objasniti kako je došlo do toga i za naše čitatelje nešto više reći o ovim disciplinama ?
– Da ovo lito točnije 18.08 postala sam triatlonka. Inače triatlon je disciplina sastavljena od plivanja potom vožnje bicikla i onda trčanja. Do ovoga je došlo sasvim slučajno vidjevši da se u Konjicu organizira sprint triatlon odlučila sam se odmah prijaviti i iskušati u tom sportu. Inaće ko ne zna sprint triatlon je disciplina od 750 plivanja, 20 km vožnje bicikla i 5 km trčanja. Postoji i olimpijski triatlon koji je 1500 m plivanje, 40 km bicikla i 10 km trčanja, ete middle distanca-half triatlon i puni Ironman. Nakon šta sam završila ovaj sprint triatlon mogu samo reć da se javila želja za middle distancoma, to je 1,8 km plivanja, 90 km vožnje bicikla i 21,1 km trčanja, a prije toga odradit ću jedan olimpijski triatlon!!
– Naravno da se sprema sada 15.09 trčim svoj 25 polumaraton u ove dvije godine trčanja koliko se bavim rekreativni trčanjem a nakon toga trčat ću ako sve bude u redu svoj drugi maraton točnije 42,2 km !!
– Uvijek me pitate kako znam da ću uspjeti?? Vjerujte nisam znala vjerovala sam. Zapamtite nema toga šta čovjek ne može ostvariti ako sebi zacrta u glavi. Bolovi i sve upale mišića će proći ali maratonka ostajem do kraja života. Vjerujte u sebe i ja vam garantujem uspijeh. Živite svoje snove i pretvorite onaj glas u sebi to je nemoguće u moguće..nemojte dozvoliti sebi da vam treninzi postanu dosadni, umjesto bez muke nema napretka razmišljajte bez zabave nema ni trčanja. Odaberite sebi cilj napravite sebi plan i krenite. Učlanite se u neku grupu ili školu trčanja jer u društvu je sve puno lakše. I mogu samo reći jedva čekam sljedeći polumaraton :)!!!