Igru loptom, u kojoj su dvije momčadi jedna nasuprot drugoj, gurale loptu nogama (zabranjena je bila upotreba ruku) poznavali su najprije Kinezi još prije 2400 godina pod imenom “zuqiu”, a nešto poslije i Japanci. Slične igre igrali su i Grci, a zvale su se “episkiros” i “epikoinos” i mogle su se igrati rukom i nogom, dok su Rimljani tu igru nazivali “harpastum”. Bila je osobito omiljena među rimskim legionarima, a igrala se malom punjenom loptom (svinjski mjehur obložen u zaštitnu kožu)
Početci nogometa u Hrvatskoj i Dalmaciji !
N O G OM E T – najpopularniji i najrasprostranjeniji sport u svijetu – nastao je iz prastarih igara loptom koje su se tijekom vremena znatno razlikovale. Njegov razvoj povijest dijeli u dva razdoblja: prvo ispunjeno raznim praigrama i drugo od 1863. godine kada je osnutkom prvog engleskog nogometnog udruženja u Londonu nogomet dobio današnju fizionomiju. Igru loptom, u kojoj su dvije momčadi jedna nasuprot drugoj, gurale loptu nogama (zabranjena je bila upotreba ruku) poznavali su najprije Kinezi još prije 2400 godina pod imenom “zuqiu”, a nešto poslije i Japanci. Slične igre igrali su i Grci, a zvale su se “episkiros” i “epikoinos” i mogle su se igrati rukom i nogom, dok su Rimljani tu igru nazivali “harpastum”. Bila je osobito omiljena među rimskim legionarima, a igrala se malom punjenom loptom (svinjski mjehur obložen u zaštitnu kožu). U ranom srednjem vijeku igrali su je u Engleskoj, Francuskoj i Italiji.
Crteži, drvorezi, kipovi, reljefi u kamenu prikazuju igre loptom u prastara vremena, kao i podaci zapisani u raznim analima i ostalim dokumentima. Vidan trag o igri loptom u Dalmaciji sačuvan je na nadgrobnoj ploči (steli) uzidanoj prije više od stotinu godina na pročelju obiteljske kuće Romana Perkovića u Sinju. Ploča, kameni reljef iz prvog desetljeća II. stoljeća poslije Krista, prikazuje dječaka koji desnom rukom drži loptu sastavljenu od niza šesterokuta, vrlo sličnu današnjoj kožnatoj lopti. Taj kameni reljef, vrlo važan za povijest sporta u našim krajevima, iskopan je u 19. stoljeću u okolici Sinja, u Trilju (rimski Tillurium) ili u Čitluku (rimski Aequum). Nadgrobna ploča visoka je 122, a široka 45 cm. U njezinom gornjem trokutastom dijelu prikazano je orijentalno božanstvo Atis s frigijskom kapom. Ispod je friz u kojem su tri posude (krater) i dva para dupina povezanih repovima, a između kojih vise dvije maske. U sredini ploče, u bogato obrubljenom medaljonu, u dubokom reljefu, isklesano je poprsje dječaka preminulog u sedmoj godini života. Ispod dječakova lika su dva natpisna polja. U prvom dijelu uokvirenom jednostavnom profilacijom je ime dječaka Gaja Laberija (Caius Laberius), zatim životna dob sedam godina (ANNORUM VII.) i uobičajna formula kojom se kaže da je tu pokopan. U drugom je dijelu također tekst koji govori o pokojniku. Josip Britvić, arhelog amater iz Kaštel Sućurca, prvi je proučavao loptu na tom zanimljivom spomeniku. Prema njegovoj pretpostavci šesterokutni dijelovi lopte daju naslutiti da se radi o šivanim komadima kože, odnosno o predmetu koji je prije gotovo dva milenija služio za igru, vjerojatno nogom. Pretpostavku Josipa Britvića komentirala je Svjetska nogometna federacija (FIFA) u travnju 1969. godine u svom službenom biltenu FIFA NEWS br. 71.
Igra loptom zabilježena je i u mnogim srednjovjekovnim zapisima. Tako je, na primjer, Talijan Antonio Scaino da Salo u knjizi “Trattato dei giuoco della palla” (Venezia, 1555.) napisao posebno poglavlje o nogometu (giuoco di calcio) navodeći da se igra od 1490. godine. Naziv “calcio” održao se u Italiji sve do danas. Akademik dr. Cvito Fisković u članku “O igri loptom u renesansnoj Dalmaciji” opisuje i priča o loptanju u Šibeniku, Dubrovniku, Korčuli, Zadru, Trogiru, Jelsi, Hvaru i Braču u razdoblju od 15. do 17. stoljeća. Krajem 19. stoljeća u Hrvatsku dolaze engleski stručnjaci za šumarstvo i eksploataciju šuma te 1879. ili 1880. godine postaju vlasnici velikih površina šuma u Županji u koju su donijeli i svoj način života pa tako i oblike svoje zabave. U početku su igrali međusobno, a poslije i s domaćim radnicima te ostalim stanovništvom.
U traganju za istinom o igranju nogometa pronađeni su u graničarskoj kući u Županji, staroj oko 200 godina, ostaci stare nogometne lopte koja je sačuvana do danas. Stručnjaci su 1990. godine utvrdili da je izrađena prije 110. godina. To znači da se nogomet u Županji počeo igrati oko 1880. godine. Prva pojava nogometa u Dalmaciji vezana je uz službenu posjetu britanskog ratnog brodovlja Zadru (23. rujna 1887.), ondašnjem glavnom gradu Dalmacije. Izvjestitelj lista Il Dalmata, u broju 77. od 28. rujna 1887. godine, uz opis spomenutih priredbi, ubilježio je za nas vrlo značajan sportski događaj zbog kojeg je i dana važnost ovom dolasku britanske flote. Iz zabilješke vrlo kratkog sadržaja saznaje se da je u subotu poslije podne, 24. rujna 1887. godine, uz nazočnost vojvode od Edinburgha i sviranje britanske i austrougarske glazbe, 50 časnika britanske mornarice pošlo je na ravnicu (vojničko vježbalište!) vježbati svoju omiljenu igru loptom “… si recarono alla spianata per esercitarsi nel loro prediletto giuoco del pallone”. Vjerojatno se radilo o nogometu. Izvjestitelj lista Il Dalmata nije se u to doba mogao drugačije izraziti o nogometu jer mu talijanski izraz “il calcio” nije bio poznat. Tom prilikom su Zadrani prvi put mogli vidjeti nogometnu loptu i kako se njome igra.
Brodski dnevnici, danas pohranjeni u Britanskom muzeju u Londonu, u kojima su bilježeni svi događaji na brodu i van broda, a odnose se na posadu, mogli bi pružiti nove podatke kojima bi se upotpunio ovaj važan sportski događaj za povijest sporta u Dalmaciji. Zbilo se to pune 24 godine prije osnutka splitskog Hajduka, a 33 godine prije osnutka Biokova, najstarijeg nogometnog kluba Makarskog primorja, a čak 80 godina prije osnutka Jadrana iz Tučepi. Na sličan su način i Trogirani upoznali nogometnu igru nešto kasnije (1896. godine), također prilikom posjeta britanskih ratnih brodova. Njihovi mornari čiji su brodovi bili usidreni u uvali Saldun, odigrali su na predjelu Travarica “pravu nogometnu utakmicu”. Smatra se da je to bila prva nogometna utakmica na području Srednje Dalmacije. Vrijedno je spomenuti da su početkom 20. stoljeća nogomet igrali i mornari s austro–ugarskih ratnih brodova. Posade tih brodova većinom su sačinjavali naši primorci. Pula, Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik i Boka Kotorska bili su poprišta njihovih susreta u raznim sportskim granama osobito u veslanju, jedrenju, ali i nogometu. No, zanimljivo je doznati tko je od naših ljudi imao prvu nogometnu loptu u Dalmaciji.
Istraživanja ukazuju da ta čast pripada Zadarskoj gimnaziji. U njenom programu za školsku godinu 1894./95. na strani 79. o tjelesnom odgoju učenika ubilježeno je da je 19. siječnja 1895. godine 70 učenika od V. do VIII. razreda vježbalo nogomet, dok se u programu Hrvatske gimnazije za školsku godinu 1906./07. na stranici 36. nalazi podatak da su učenici na vojnom polju igrali “football”. Prema tome učenici zadarskih gimnazija bili su prvi koji su igrali nogomet u Dalmaciji. Prvo pravo igranje nogometa pod stručnim vodstvom i nadzorom naših učitelja počinje 1893. godine. Te godine na školske praznike u Zagreb dolazi Franjo Bučar, tada student u Centralnom gimnastičkom institutu u Stockholmu (Švedska). Za vrijeme studija u Švedskoj upoznao je neke engleske igre pa ih je htio predstaviti svojim sugrađanima. Međutim, splitska mladež mogla je “tući balun”, samo na jezuitskom igralištu u Kliškoj ulici. Bilo je to 1900. godine kada su većina redovnika bili Talijani koji su loptu donijeli iz Italije. Uz sjećanje Luke Kaliterne o ovom igralištu postoji i pisana izjava Josipa Dadića, muzičara iz Splita, koji je kao učenik tu igrao. On svjedoči da je igralište bilo po sredini podijeljeno bijelom crtom. Deset igrača s jedne, a deset s druge strane napadalo je protivničku stranu loptom jajastog oblika. Na svakoj strani bio je jedan igrač koji je branio ulazak lopte, jer kada bi lopta prešla jedanaestoga igrača, računao bi se pogodak. Je li ovo možda bila i prva utakmica ragbija u našim krajevima? I splitski list Jedinstvo 17. rujna 1899. godine obavještava o ovom igralištu donoseći podatak da “jezuiti” okupljaju zapuštenu djecu te ih raznim načinima privlače od ulice.
Nogomet su u Splitu vježbali i članovi gimnastičkog društva Hrvatski sokol i to oni najmlađi uzrasta od 18 do 20 godina, u dvorani u Marmontovoj ulici, u kući Katalinić. Bilo je to 1903. godine kada su prvu loptu dobili iz Beča. U povijesti športa trajno mjesto ima odlazak na izlet u Trogir 21. lipnja 1903. godine članova splitskog Hrvatskog sokola, gdje su na poljani – igralištu zvanom Travarica, odigrali svoju prvu međusobnu nogometnu utakmicu. Prvi klub u Hrvatskoj osnovan je u Zagrebu u jesen 1903. godine pod imenom Prvi nogometni i športski klub – PNIŠK – Zagreb, a nešto kasnije i Akademski športski klub koji godinu dana kasnije mijenja ime u Hrvatski akademski športski klub – HAŠK. U Zagrebu je potkraj 1903. godine osnovan i treći nogometni klub, Hrvatski akademski klub Styx, koji nakon godina dana mijenja ime u Hrvatski sveučilišni klub Academia. U Karlovcu su 1903. godine osnovani Trenk i Panonija, a u Samoboru Šišmiš. Godine 1904. u Splitu se osniva Šator, u kojem se pored ostalih športova igrao i nogomet. A 1905. u Šušaku Slavija, a u Zagrebu srednjoškolski ŠK ARX, 1906. u Sisku je osnovana Segesta. Značajan događaj za razvitak nogometa u Hrvatskoj bio je osnutak nogometne sekcije Hrvatskog športskog saveza, preteče današnjeg Hrvatskog nogometnog saveza (HNS-a) 1912. godine u Zagrebu.