OSNUTAK JADRANA I SPORTSKI PUT
Nogometni klub Jadran, dika i ponos Tučepi, utemeljen je 1967. godine i nikada nije mijenjao ime osim u predznaku, tako da se danas zove Hrvatski nogometni klub Jadran – Tučepi. Te davne 1967. godine Tučepljani su uglavnom živjeli od poljoprivrede i stočarstva, a tek manji dio je bio zaposlen u hotelu Jadran, Metalplastici, Primorju i Građevnom iz Makarske. Većina stanovnika živjela je u Sridi sela i drugim zaseocima, ali su istovremeno započeli graditi kuće uz more, jer se izgradnjom magistrale počeo razvijati turizam. U početku problem je predstavljalo što u Tučepima nije bilo igrališta. Stoga je prvi korak prije samog osnutka bio razgovor sa sportstkim prijateljima iz Makarske koji su Tučepljanima obećali dati pomoćni teren za igranje utakmica kada osnuju klub. U Makarskoj, što na glavnom što na pomoćnom terenu, Jadran je igrao sve do ljeta 1982. Slijedio je potom razgovor Tomislava Viskovića s direktorom hotela Jadran Matom Viskovićem koji mu je obećao da će im po osnutku kluba dati autobus za putovanja na utakmice. Kada je uspio dogovoriti korištenje igrališta i prijevoz, Tomislav Visković, kao glavni inicijator osnivanja Jadrana, odlazi u Splitski nogometni podsavez kod tajnika Lea Lemešića i Ive Svaline. Oni su mu dali upute što je potrebno poduzeti da bi se klub mogao natjecati u sljedećoj nogometnoj sezoni. Nedugo zatim, 10. lipnja 1967. godine, sazvana je osnivačka Skupština u bivšoj crkvenoj kući na Vezi (bivša škola i pošta), gdje se sakupio veliki broj mještana.
Članovi osnivačke Skupštine izabrali su prvo čelništvo: predsjednika Matu Viskovića, potpredsjednika i najstarijeg simpatizera kluba Ivu Luketinu, tajnika Branka Bušelića i blagajnika Petra Brbića. Skupština je odlučila da se klub zove Jadran. Iako je bilo prijedloga da klub nosi ime Veza ili Moća, prevagnuo je prijedlog Jadran jer se očekivala pomoć od hotela čije ime klub nosi. Ujedno se tim imenom željelo pokazati da se tada još nepoznate Tučepi nalaze na moru. Za grb kluba izabran je morski konjić kao simbol mora – Jadrana. Prije same osnivačke Skupštine Tomislav Visković napisao je klupska pravila koje je ista i usvojila. Ta su pravila dostavljena Splitskom nogometnom podsavezu koji ih je potvrdio 29. lipnja 1967. godine. Isto tako, 13. lipnja 1967. godine, podnesen je zahtjev Sekretarijatu za unutrašnje poslove u Makarskoj za registraciju kluba te im je dostavljenja potrebna dokumentacija na osnovi koje su izdali Rješenje o upisu kluba u registar udruga pod brojem 09/11-2303/1-1967. Klub je upisan u registar Općine Makarska 15. lipnja 1967. pod imenom Nogometni klub Jadran sa sjedištem u Tučepima.U međuvremenu je iz Splitskog nogometnog podsaveza stigla obavijest da će se Jadran u prvenstvenoj sezoni 1967./68. natjecati u Grupnom prvenstvu s klubovima: Jedinstvo – Srinjine, Sjever – Split, Seljak – Labin, Zagora – Primorski Dolac, Mosor – Žrnovnica i Podgora. U međuvremenu je Sjever iz Splita odustao od natjecanja. Kako je u Statutu kluba pisalo da pečat u sredini ima lik morskog konjića, Tomislav Visković otišao je u Metković po “kliše” konjića kako bi poduzeću DES u Splitu dao izraditi pečat kluba. Nakon što je izrađen pečat, otvoren je žiro–račun kod Službe društvenog knjigovodstva u Makarskoj, a pravo potpisa po računu dobili su: Tomislav Visković, Mate Visković i Branko Bušelić. Svi prethodni troškovi plaćani su vlastitim novcem. Tada su nastali problemi jer je trebalo kupiti prvu opremu za igrače. Pomoć se tražila, ali nitko nije htio dati novac, kako su pojedinci govorili, “za neradnike”. U to vrijeme u Tučepima je bila dobro organizirana omladinska organizacija. Nedjeljom je u omladinskom domu bio organiziran ples na kojemu je svirao sastavTramuntana.
Na čelu omladinske organizacije bio je Ratko Visković koji je ujedno bio i voditelj klape Tramuntana. Budući da je on bio u dobrim odnosima s Tomislavom Viskovićem, nekako ga je uspio privoljeti te im je dao 260 tisuća dinara od čega je u Splitu kupljena prva oprema za nogometaše Jadrana. Prethodno su kontaktirani svi potencijalni nogometaši Jadrana radi brojeva odjeće kako bi se izbjegli eventualni problemi.U prvom Statutu kluba stajalo je da je boja dresa kao u Hajduka, bijela majica i plave gaćice. Na prvim dresovima nije bilo brojeva pa su izrađeni od plavog stolnjaka. Brojeve je na dres ušila danas pokojna Neda Visković, udova Ante. Prilikom kupnje majica uzeto je 5 kompleta više kako bi imali i za evenutalne rezerve. Prvi igrači Jadrana registrirani su u Splitskom nogometnom podsavezu 26. lipnja 1967. godine. Bili su to: Tomislav Visković, Andrija Mijačika, Karmelo Carević, Marinko Lalić, Andrija Ševelj, Ante Lalić, Sjeverni Mravičić, Frane Mravičić, Milivoj Šimić, Branko Visković, Stanislav Brbić, Ivo Ševelj, Mladen Čović, Paško Bušelić, Ante Tonći Šimić, Ante Tomaš, Ivan Čović i Miro Vitlić. Ukupno 18 igrača, svi iz Tučepi osim Karmela Carevića koji je bio iz Gornjih Brela. Za mještane Jozu Lalića i Stipu Brbića zatražene su od Uranije i Zmaja ispisnice kako bi ih se moglo registrirati za Jadran. Nedugo potom javilo se još nekoliko mladića koji su iskazali želju da bi igrali za Jadran. Među njima je bio i Vinko Pašalić, ranije igrač Jadrana iz Poreča koji je izabran za prvog kapetana momčadi. Iz Makarske je došao bivši igrač Zmaja Nedjeljko Rako koji je, zajedno s Vinkom Pašalićem, bio i prvi trener kluba. Po osnutku Jadrana kontaktiran je mještanin Vitomir Lalić, zvani Bugar, koji je živio u Sydneju i koji je izrazio želju da bi pomogao novoformirani klub. Poslan mu je dopis kako bi on od prijatelja sakupio pomoć. Tako je napisana molba za iseljenike, a ujedno i za hotel Jadran i turističku zajednicu. Iseljenici iz Tučepi u Sydneyu tada su u dva navrata sakupili oko 700 austalskih dolara koje su doznačili klubu, a sredstva za pomoć novoformiranom klubu sakupio je tzv. Odbor Tučepljana u Sydneyu u kojemu su bili: Mate Čović, Vitomir Lalić, Sveto Visković i Marin Šarić.Od turističke zajednice dobilo se tisuću dinara, a od hotela Jadran dobili su ponudu da članovi kluba očiste septičke jame u hotelu kako bi im doznačili novac. Na ovu akciju odazvao se veliki broj navijača i članova kluba i tako je dobrovoljnim radom zarađeno dvije tisuće dinara. Nedugo potom organiziran je prvi put “Jadranov ples” i nešto se zaradilo. Novca je, naravno, uvijek nedostajalo, ali uz pomoć mještana Tučepi i klupskih entuzijasta uvijek se nekako izlazilo na kraj. Sve navedene poslove vodilo je klupsko čelništvo u kojem je prednjačio Tomislav Visković uz veliku podršku Mate Bušelića.
Na red su došle prve utakmice. Prvu utakmicu, premda prijateljsku, pod imenom Jadran klub je odigrao na pomoćnom igralištu Zmaja u Makarskoj 2. srpnja 1967. godine protiv momčadi Podgore, koja je pobijeđena rezultatom 3:2., a strijelci za Jadran su bili: Ante Lalić, Stipe Brbić i Paško Bušelić. Druga utakmica igrana je na Braču, u Selcima, protiv “starih prijatelja” momčadi Takmaca 27. srpnja 1967. na kojoj je ponovno ostvarena pobjeda 2:1., a oba gola postigao je Tomislav Visković. Zatim se nastavlja niz prijateljskih utakmica. Najprije 23. kolovoza protiv juniora Zmaja iz Makarske koja je prekinuta kod rezultata 3:3. Potom se 1. rujna igra protiv Uranije iz Baške Vode koja je bila bolja i pobijedila rezultatom 3:2. Golove za Jadran postigli su: Tomislav Visković i Karmelo Carević. Tri dana potom, 4. rujna odigrava se utakmica protiv Podgore koja je pobijeđena rezultatom 4:1., uz strijelce, Tomislava Viskovića (2), te po jedan Jozo Lalić i Nedjeljko Rako.Prvu službenu utakmicu Jadran je odigrao u okviru Grupnog prvenstva Splitskog nogometnog podsaveza protiv momčadi Seljaka iz Labina, u Splitu, 3. listopada 1967. godine, na igralištu Ragbi kluba Nada. Na utakmicu se putovalo hotelskim autobusom, a polazište je bilo na “Vezi”. S obzirom na veliki interes mještana za utakmicu, svi zainteresirani nisu se uspjeli ukrcati u autobus. Među najvatrenijim navijačima Jadrana tada su bili: Stipe Šestić Kapetan, Stipe Brbić Snaga i Nediljko Lalić Kulušar. Među navijačima bilo je puno djece. Tada mali Ivo Šestić ostao je kući plačući jer ga nije imao tko voditi na utakmicu. Donosimo prvi povijesni sastav Jadrana, momčadi od koje je sve krenulo i čija povijest traje evo već punih 50 godina.
Split, 3. 10. 1967. SELJAK – JADRAN 1:3 Jadran: Ivan Čobrnić, Bogo Bušelić, Frane Mravičić, Jozo Lalić, Vinko Pašalić, Ante Lalić, Karmelo Carević, Stipe Brbić, Tomislav Visković, Nedjeljko Rako (Ante Tonći Šimić), Paško Bušelić. Strijelci za Jadran: Ante Tonći Šimić, Karmelo Carević i Tomislav Visković . Strijelac prvog službenog zgoditka bio je Ante Tonći Šimić. Prva službena utakmica i prva pobjeda. Po povratku na putu za Tučepi svratilo se na večeru u Orij kod Dugog Rata, u gostionicu “Dva prijatelja”, koju su platili sami nogometaši zajedno s navijačima, a organizaciju je vodio legendarni barba Ive Luketina. Kao što je poznato, domaće utakmice Jadran tada igra na pomoćnom igralištu Zmaja u Makarskoj. Od ulaznica bi se platilo suce, a ako bi nešto ostalo otišlo bi se u gostionicu u mjestu koju je držao Slaven Visković, gdje bi se prijateljski zabavilo.Prva natjecateljska sezona 1967./68. završila je s polovičnim uspjehom Jadrana. Prvi “veliki derbi” koji je Jadran odigrao bio je protiv susjeda NK Podgore, gdje je u nevjerojatnoj atmosferi slavio s 4:1. U narednoj 1968./69. Jadran je prvak Grupnog prvenstva NSO Split, čime se plasirao u ligu Nogometnog saveza Općine Split za sezonu 1969./70. I u tom rangu natjecanja Jadran pruža odlične igre tako da je već u sezoni 1970./71. član Dalmatinske nogometne lige, južna skupina, gdje ostaje do 1973. kada ponovno postaje sudionik prvenstva NSO Split. Formiranjem Međuopćinske nogometne lige Split – Makarska u sezoni 1974./75. Jadran je redoviti sudionik ovog natjecanja do kraja postojanja lige u sezoni 1983./84., s tim da se u sezoni 1976./77. natjecao u prvenstvu Nogometnog saveza općine Split, gdje je osvojio prvo mjesto. U navedenom razdoblju Jadran je 1976. godine bio pobjednik kupa Nogometnog saveza Općine Makarska, a u fi nalu kupa Dalmacije biva poražen od Neretve iz Metkovića.
Od sezone 1984./85. Jadran se sve do sezone 1990./91. natječe u prvenstvu Dalmatinske nogometne lige. Upravo navedena sezona 1990./91. bila je najuspješnija klupska sezona u povijesti. Jadran je prvak Dalmatinske nogometne lige, srednja skupina te nakon kvalifikacija protiv Gusara iz Komina i Nove Zore iz Filip Jakova, ostvaruje plasman u viši rang natjecanja. Da je ovo bila doista klupska povijesna sezona dokazuje i uspjeh u kupu. Godine 1990. Jadran je pobjednik Kupa Nogometnog saveza Općine Split kada je u Tučepima pobijeđen Mračaj iz Runovića, a igra i u fi nalu Kupa Dalmacije.Nakon razdruživanja Nogometnog saveza Hrvatske od Nogometnog saveza Jugoslavije, formiraju se novi sustavi natjecanja. Jadran je od 1991. do 1994. godine član Treće hrvatske nogometne lige, južna skupina, da bi nakon reorganizacije bio član Druge hrvatske nogometne lige, južna skupina, gdje se natječe do 1997. i ponovne reorganizacije, nakon koje je opet član Treće hrvatske nogometne lige. U prvenstvenoj sezoni 1998./99. formira se liga Nogometnog saveza Županije splitsko–dalmatinske. Jadran je član prve lige do kraja sezone 2006./07., s tim da je od 2000. do 2003. bio također član županijske lige, ali u drugom rangu natjecanja.
Prvenstvenu sezonu 2007./08. Jadran provodi u novoformiranoj Četvrtoj hrvatskoj nogometnoj ligi, potom dvije sezone nastupa u ligi Nogometnog saveza županije Splitsko–dalmatinske, da bi od 2010. do 2012. bio opet član Hrvatske nogometne lige, jug, kada zbog reorganizacije natjecanja postaje član Prve lige Nogometnog saveza županije Splitsko–dalmatinske u kojoj je dočekao veliki jubilej – 50 godina HNK Jadran. Ovdje je svakako potrebno naglasiti da se nakon napada na Lijepu našu 1991. godine veliki broj nogometaša, veterana i članova kluba dragovoljno uključuje u Zbor narodne garde i policiju. Najviše ih pristupa u prvu dragovoljačku bojnu koja djeluje u sklopu 156. brigade Hrvatske vojske. Mnogi prolaze teška ratišta, neki postaju i invalidi. Na sreću svi se oni s pobjedničkim postrojbama Hrvatske vojske vraćaju svojim Tučepima i svom Jadranu. Svih ovih godina primjeran je rad i ljubav za svoj klub svih njegovih igrača i članova uprave, od prve generacije do danas. Znali su oni mnogo toga žrtvovati, ali ljubav prema klubu i svojim Tučepima bila im je pokretač u svladavanju svih poteškoća. Glavni oslonac kluba uvijek su bili njegovi igrači i njihov je glavni udio što Jadran već pet desetljeća gordo stoji podno tvrdog Biokova. Jamstvo nastavka nogometne kvalitete u ovom mjestu je škola nogometa koja okuplja veliki broj djece svih uzrasta, od prednatjecatelja do juniora. Hrvatski nogometni klub Jadran klub je s bogatom tradicijom, ponos je i dika svojih Tučepa, klub usmjeren na pravilan odgoj mlade generacije, a to je temelj njegova uspjeha.