….Početkom pedesetih godina igralo se u Sridi sela – na “šimatorju” crkve sv. Ante, a sredinom pedesetih na započetom gradilištu Zadružnog doma. Zatim se počela graditi škola na “Ranjebrdu”, ali nije sagrađena. Mlađi mještani su to iskoristili za igranje malog nogometa. Prema riječima Tomislava Viskovića Miće mladići iz zaseoka Šimići igrali su na predjelima zvanim “Gomile” i “Mrsenjak”, a zatim su prešli na “Vlašku ledinu”, a oni iz zaseoka Čovići igrali su na “Ravnicama”, odnosno “Kosici”. Mladost iz južnog dijela mjesta uz more igrala je kod tenis igrališta i na samom tenis igralištu…
KRATKA POVIJEST NOGOMETA NA PODRUČJU MAKARSKOG PRIMORJA i NOGOMET U TUČEPIMA PRIJE OSNUTKA JADRANA
Vještina nogometne igre upražnjavala se u Makarskoj već za vrijeme Prvog svjetskog rata, po kalama tada male Makarske te na zelenim livadama Blata, Sinokoše i Velikog polja. Bilo je to vrijeme “krpaša” i neka vrsta uvertire u osnivanje nogometnih klubova u Makarskoj. U tim danima imali su Makarani priliku prvi put vidjeti grupu mladića Kraljevske ratne mornarice iz Engleske kako igraju nogometnom loptom. Njihovu čuđenju nije bilo kraja. Oni su se podrugljivo smijali ovim obijesnim mladićima koji pred sobom guraju “napuhanu kožu” i još trče za njom. Nedugo nakon rata ta čudnovata nogometna lopta došla je opet u Makarsku da bi ovaj put zauvijek ostala na travnatim terenima Podbiokovlja. Donijela su je djeca bogatih roditelja, studenti raznih škola i fakulteta. Upravo oni osnivaju prvi nogometni klub koji dobiva ime Jugoslavenski športski klub Biokovo. Naime, polazeći školu u Splitu, tijekom školske godine 1919./20., poneseni naprednim idejama bavljenja sportom, Makarani Miće Babić, Josip Mastrović, Tomislav Dvornik i Karmelo Drviš razmišljaju o formiranju sportskog društva u Makarskoj. Krajem te školske godine, dakle 1920. godine, vlastitim novcem kupuju loptu i te godine nastaje JŠK Biokovo koji djeluje do 1925. godine kade se rasformira, a kvalitetniji nogometaši prelaze u Zmaja osnovanog 1921. godine. Samo godinu dana nakon Zmaja u Baškoj Vodi se formira Urania, ili kako to vole reći tamošnji mještani, Baškovoška zvijezda vodilja. Do početka Drugog svjetskog rata splitski dnevni list Novo doba spominje još s područja Makarske rivijere klubove: Hrvatski nogometni klub Zrinski iz Baške Vode 1939. godine, dok se 1940. godine spominju Sportski klub Hajduk iz Makarske i Hrvatski športski klub Zora iz Zaostroga.
Nakon Drugog svjetskog rata na području Makarske rivijere nogomet nastavlja gdje je stao 1941. U Makarskoj se obnavlja Zmaj, u Baškoj Vodi Urania, koja jedno vrijeme djeluje pod imenima Baška Voda i Biokovo. U Tučepima se 1967. godine osniva Jadran, a u Podgori Nogometni klub Podgora. Klub iz Podgore djeluje pet godina (kada se gasi), a u istom mjestu se 1977. godine osniva Nogometni klub Titov mornar koji se gasi krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tako u godini jubileja nogometa u Tučepima na području Makarske rivijere djeluju tri nogometna kluba koja nastavljaju nogometnu tradiciju staru preko sto godina. U Makarskoj djeluje Zmaj, u Baškoj Vodi Urania, a u Tučepima Hrvatski nogometni klub Jadran.
Iako su stanovnici Tučepi tijekom dvadesetog stoljeća bili opterećeni brigom i poslovima, oni mlađi uvijek su nalazili vremena za zabavu i sport. Ljubav prema Hajduku i nogometu uvijek je bila prisutna. Tako se mali nogomet igrao već pedesetih godina prošlog stoljeća. Početkom pedesetih godina igralo se u Sridi sela – na “šimatorju” crkve sv. Ante, a sredinom pedesetih na započetom gradilištu Zadružnog doma. Zatim se počela graditi škola na “Ranjebrdu”, ali nije sagrađena. Mlađi mještani su to iskoristili za igranje malog nogometa. Prema riječima Tomislava Viskovića Miće mladići iz zaseoka Šimići igrali su na predjelima zvanim “Gomile” i “Mrsenjak”, a zatim su prešli na “Vlašku ledinu”, a oni iz zaseoka Čovići igrali su na “Ravnicama”, odnosno “Kosici”. Mladost iz južnog dijela mjesta uz more igrala je kod tenis igrališta i na samom tenis igralištu. U takvim uvjetima mladići iz Tučepi organizirali su prvenstvo mjesta u malom nogometu. Tako se sredinom pedesetih godina osnivaju nejavni klubovi, u Sridi sela – Gomilica i Borac, u zaseoku Čovići – Tigar, a u zaseoku Šimići – Sutvid. Godinu potom u Sridi sela osnovan je novi klub pod imenom – Veza, a Borac je promijenio ime u Slana srdela. Međusobnim utakmicama navedenih “divljih” klubova povećana je zainteresiranost mještana za nogomet.
Tih godina počinje se razvijati turizam u Tučepima, a u mjestu ljetuju i članovi Ferijalnog saveza iz Sarajeva, pa mjesni mladići igraju s njima mali nogomet na teniskom igralištu. Iako su za njih igrali pojedini nogometaši reprezentativci Jugoslavije (Asim Ferhatović i dr.), mladi Tučepljani su im redovito pružali solidan otpor, a oni su se mijenjali svakih deset dana. U to vrijeme odigrana je i jedna utakmica protiv Crvene Zvezde iz Beograda koja je te godine bila prvak države i protiv koje je ostvaren neriješen rezultat. Kod igrača iz Tučepi nositelj igre bio je Frane Lalić, zvani Čigura.
Pored malog nogometa mladi Tučepljani su svake godine igrali na Gospu od Karmela, 16. srpnja, veliki nogomet s Takmacem iz Selaca na Braču s kojima su bili veliki prijatelji. Stariji mještani pamte i utakmicu protiv Zmaja iz Makarske na starom igralištu 1957. godine, kao i utakmicu protiv omladinske reprezentacije Jugoslavije u Makarskoj. Ljubav prema nogometu osvajala je sve više mještana pa se počelo razmišljati o osnutku kluba, u čemu po entuzijazmu prednjači Tomislav Visković Miće. U to vrijeme pojedini mladi mještani iz Tučepi već su igrali u Zmaju iz Makarske i Uraniji iz Baške Vode.
Na naslovnoj slici :
Momčadi Gomilice i Slane Srdele krajem 50-ih godina XX. stoljeća.
Stoje slijeva: Tomo Lalić Žuta, Stipe Šarić Pipić, Sveto Visković Kačola, Vladimir Bušelić, Tomislav Visković Miće, Nediljko Brbić Šarić i Berislav Bušelić. Čuče slijeva: Ante Brbić Snaga, Andrija Mijačika, Stipe Brbić Pajić i Mate Visković.