Na slici – Ključni trenutak finala – Vićan brani kontru Szivosa.
Da nije bilo ni jedne druge, obrana Szivosove kontre iz Melbourneškog finala dostojna je da se proglasi svetom. U redu, možda ne baš priznanje Vatikana, ali za hrvatsku vaterpolsku zajednicu on je – sveti Frano.
Na njegovu je povratku u momčad za Igre u Londonu, nakon što se već oprostio od reprezentativne kapice, inzistirao izbornik Rudić. Zbog nebrojenih razloga. Vratarska su mu umijeća neprijeporna, a imponiraju njegova ozbiljnost, maksimalna koncentracija, mirnoća koju prenosi na suigrače, cijelu svlačionicu. Jedan je od najboljih, ali i najtrofejnijih vratara u hrvatskoj povijesti. Mnogobrojnim je pokalima zadužio čak tri naša kluba diva, Mladost, Jug i Primorje. Svuda ga cijene i obožavaju.
Malo bi to kome uspjelo. A malo tko, zapravo nitko, ne poznaje bolje od njega kekse Domaćica. Trenersku je karijeru počeo u Mladosti.
Frano Vićan
“Sveti Frano”
Rođen: 24. siječnja 1976.
Grad: Dubrovnik
Mjesto u momčadi: vratar
Trofeji s reprezentacijom:
• zlato na OI-ju u Londonu 2012.
• zlato na SP-u u Melbourneu 2007.
• zlato u Svjetskoj ligi u Almatiju 2012.
• srebro na EP-u u Firenci 1999.
• srebro na EP-u u Kranju 2003.
• srebro na MI-ju u Bariju 1997.
Za podsjetit se :
30.ožujka
Melbourne, 16:30. Sudci: Sergio Borrell (Španjolska) i Massimiliano Caputi (Italija)
Hrvatska – Mađarska 9:8 (1:2,3:1,1:3,2:1, prvi produžetak 1:1,drugi produžetak 1:0)
Hrvatska: Vićan, Burić, Bušlje, Vrdoljak 1, Kunac, Joković 1, Smodlaka 1, Đogaš 1, Marković 2, Barać 2, Hinić, Bošković 1, Pavić. Izbornik: Ratko Rudić
Mađarska: Szecsi, Varga 2, Madaras 1, Kasas 1, Kiss 3, Szivos 1, Benedek, Fodor, Biros, Kis, Molnar, Nagy. Izbornik: Denes Kemeny
Igrač više: Hrvatska 5/10, Mađarska 4/11
Peterci: Hrvatska 1/1, Mađarska 1/1