Perica Bukić primljen je u Kuću slavnih u Málagi 2008. tijekom EP-a – uz njega su Ratko Rudić i Amerikanac Bruce Wigo.
Klupski kutak ili Barcelonski potop ?
U državnom prvenstvu glavnu su riječ i te sezone vodili Gospari s juga i Žapci sa sjevera. Dubrovčani su tijekom sezone bili bolji, uvjerljiviji. Mladost je opasan ples po žici imala u polufinalu domaćeg doigravanja. U prvom je susretu u Zagrebu protiv Šibenika čak poražena (7:6) te je bila na pragu ispadanja iz utrke za naslov. Iste je večeri, 19. ožujka, smijenjen trener Miki Damjanić, a za šefa struke i spasitelja imenovan Ozren Bonačić. Taj se potez poslije pokazao presudnim trenutkom sezone. Samo koji dan poslije Mladost je remizirala u Beogradu kod Partizana u prvom četvrtfinalnom susretu Eurolige, a potom dvaput uzastopno pobijedila Šibenik i plasirala se u finale prvenstva Hrvatske. Štoviše, u trileru peteraca uzvrata četvrtfinala Eurolige uz Savu svladan je Partizan te osiguran Final Four. Luda tri tjedna mladostaša.
Prepuni zanosa i iznova razbuenog samopouzdanja, Zagrepčanima je uspjelo i ono u što je malo tko vjerovao tijekom te sezone. U četiri finalne utakmice protiv Juga uspjeli su izboriti tri pobjede (jednu u Gružu) te se ovjenčati naslovom prvaka države. U takvom ozračju slavlja spremali su se na put u Barcelonu na Final Four Eurolige, na koji se plasirao i drugi hrvatski predstavnik. Jug je u dva navrata bio bolji od atenskog Olympiacosa. Imajući na umu snagu Juga, sada dodatno potaknutog izgubljenom domaćom krunom i trijumfalni pohod Mladosti s trenerom Bonačićem, Hrvatska je sanjala europsko finale u kockastom ruhu. Dvoboj Mladosti i Juga, dvaju hrvatskih klubova, za europsko prijestolje. Reprizu sraza Mladosti i Jadrana s početka devedesetih.
Glavni je katalonski grad sudionike velikog turnira dočekao organizacijski potpuno nespreman. Igralo se na otvorenom plivalištu na Montjuïcu, što samo po sebi ne bi bilo loše da u ta dva dana (9. i 10. svibnja) u Barceloni nije vladao potop. Organizatori su ostali ustrajni – igralo se na otvorenom, za proloma oblaka i uza snažan ledeni vjetar. Priželjkivano je hrvatsko finale, na žalost, izostalo.
Jug je izvanrednom igrom pobijedio budimpeštanski Vasas u polufinalu (11:6), ali je Pro Recco bio prejak za Mladost (9:6). U trećem uzastopnom finalu istih suparnika Talijani su drugi put bili bolji, sretniji i spretniji pobijedivši jugaše u produžetku (13:12). U nebitnom srazu za treće mjesto Vasas je svladao Mladost (8:6). U ženskom vaterpolu, naslovom prvakinja okitila se splitska Bura, a hrvatski je kup pripao Mladosti iz Zagreba 2008.
Perica Bukić u Hall of Fameu
Bilo je i svijetlih trenutaka za Hrvate u Málagi. Perica Bukić tijekom EP-a i službeno je uvršten u Kuću slavnih vodenih sportova. Drugu godinu uzastopno, nakon Ratka Rudića 2007., jedan Hrvat ulazi u probrano društvo. Bukić je s 40 velikih, isključivo seniorskih medalja i pokala u tom trenutku bio najtrofejniji vaterpolist u svjetskoj povijesti. Zapravo, teško bi ga itko ikada mogao dostići da nisu uvedena nadmetanja poput Svjetske lige, odnedavno i Europske lige, da svjetska prvenstva nisu sada svake druge, a ne kao u njegovo igračko doba svake četvrte godine.