Naslovnica Povijest HRNK Zmaj ... Rad je naša vjera, dika ...

… Rad je naša vjera, dika …

Završio je Prvi svjetski rat. Stvaraju se nove europske države. Nogomet koji se već krajem 19. stoljeća proširio i na Kontinent, a pravo su ga omasovili upravo radnici i gradska sirotinja, nabijajući čudnovatu i pomalo opčinjujuću kožnatu mješinu prašnjavim ulicama Madrida, Milana i Munchena.

OSNUTAK ZMAJA I PUT DO DRUGOG SVJETSKOG RATA

I na makarsku rivu su prvu nogometnu loptu donijeli engleski mornari, misionari ove sportske religije: Negdje u toku rata, pripadnici engleske Kraljevske mornarice su po poljima Sinokoše i Bidola nabijali loptu, a lokalni težaci vjerojatno nisu razumjeli njihovu opsjednutost ovom, za njih «kalaškom» igrom. Prvi makarski nogometni klub bio je Biokovo, osnovan u ljeto 1920. godine. Okupljao je uglavnom studente i učenike iz uglednijih makarskih obitelji, a glavni organizator ovog kluba bio je češki liječnik Lisinsky. Odgovor radničke i težačke omladine, koja nije imala pristup među tadašnju gradsku elitu i njihov pomladak među nogometašima, stigao je sljedeće ljeto i obilježio je povijest makarskog nogometa do današnjih dana. Ljeto 1921. godine bilo je zaista vrelo. Politička prepucavanja u novoj državi dosegnula su vrhunac. U takvom okruženju grupa makarskih mladića u parku Osejava, 10. srpnja, osniva nogometni klub Zmaj. Konobar Tonči Vusio izabran je za prvog predsjednika kluba,  a s njim su još bili postolari Jure Raos, Toni Antonini i Andrija Zelić, stolari Ante Buljubašić, Kleme i Stipe Vranješ, te kožar Ante Srzić. Ime Zmaj je prihvaćeno između prijedloga poput «Plamen» i «Iskra», a osnivači su, i ne znajući, prihvatili simbol zmaja kojeg je u svom grbu imala i drevna obitelj Kačića, nekadašnjih gospodara cijelog Makarskog primorja. U prvu upravu, osim predsjednika Vusia, ušli su još i fotograf Nikola Smodlaka, brijači Luka Klarić i Ivan Raffanelli, te urar Ivan Dragičević. Naredne 1922. godine Zmaj postaje član Splitskog nogometnog podsaveza Tadašnja Makarska brojala je oko dvije tisuće stanovnika, a čak 650 stanovnika je radilo u malim industrijskim pogonima u gradu. Postojala je tvornica tjestenine Paromlin Marija, tvornica sapuna i svijeća, tvornica sardina, te tkaonica Ivanišević, pa je Zmaj imao gdje regrutirati igrače i simpatizere. I, dok su u Splitu Hajduk i njegov radnički oponent Anarh, kasnije Split, već desetak godina gradili gradsko rivalstvo, makarski gradski derbiji između radničkog Zmaja i građanskog Biokova u razdoblju od 1921. do 1925. godine na igralištu Blato na Peškeri, često su bila poprištem fizičkih obračuna između igrača i publike, pa je često intervenirala i žandarmerija. Usporedo sa gradskim rivalom Biokovom, koje je djelovalo samo do 1926. godine, razvijalo se i jako rivalstvo sa susjedima iz baškovoške Uranije, dugoratskog Orkana i omiške Komite.

Sva gostovanja u tim mjestima za tadašnju žandarmeriju su bila, što bi danas rekli, utakmice visokog rizika. Tako se posebno pamti gostovanje u Omišu 1928. godine kada je sa Zmajem iz Makarske doputovalo čak 700 njegovih navijača, a nakon nekoliko čudnih sudčevih odluka na štetu Zmaja, dolazi do fizičkog obračuna između igrača, a sve se prenosi na tribine, te zatim i na ulice Omiša na kojima je došlo do žestokog obračuna policije i navijača, prilikom čega su najvatreniji izgrednici uhapšeni. Pamti se još jedan incident iz 1933. godine kada je na utakmici Zmaj – Narona jedan žandar bajunetom ranio Zmajeva igrača Marka Raosa Šikicu. Zmajev rad cijelo predratno vrijeme bio je pod udarom tadašnjeg režima. Već 1924. godine makarski kraljevski sreski upravitelj Stalio, nakon jednog incidenta Zmajevih igrača u gostionici Gojak, zabranjuje rad kluba, pečati prostorije, a nekoliko izgrednika je dobilo i zatvorske kazne. Pokušaji da se onemogući rad kluba ponavljaju se i 1928. godine, a Kotarsko poglavarstvo 1930. godine ponovno zabranjuje djelatnost Zmaja, a da se klub sasvim onemogući poduzimaju akciju pošumljavanja Zmajeva igrališta, na što igrači munjevito reagiraju, te zajedno s navijačima preko noći čupaju borove posađene na terenu. U jesen 1932. godine, za vrijeme radova na zasipavanju jezera Peškere, na igralište su donesene velike količine zemlje. U ljeto 1934. godine vlasti su na Zmjevo igralište smjestile logor skauta iz Slovenije, a 1935. godine općinska uprava uvjetuje odobrenje rada jednom cirkusu da svoje šatore stavi na igralište. Najveći uspjesi Zmaja između dva svjetska rata smatraju se naslovi prvaka provincije Splitskog nogometnog podsaveza 1931., te 1932. i 1933. godine, a igrači iz tadašnje generacije poput vratara Joze Pletikosića, lijevog beka Miće Rubeše, desnog halfa Branka Benkovića i desnog krila Iva-na Brzice ulaze i u sastav reprezentacije Dalmacije, a u to vrijeme u Zmaju igra i trenira i Anton Štipek, igrač tada moćne praške Slavije. Prolom oblaka koji je sredinom kolovoza 1934. godine zahvatio grad, najviše je oštetio Zmajevo igralište na kojemu su upravo logorovale skautkinje iz Slovenije. Prilikom posjeta britanske fl ote Makarskoj, Zmaj je 19. rujna 1934. godine igrao protiv momčadi dvaju razarača Blanche i Brilliand. Zmajevci su svojim tehničkim umijećem i prizemnim dodavanjem lako svladali Engleze čak s 5:0.

U kolovozu 1935. godine u Makarskoj su se susreli Hajdukovi Old Boysi sa Zmajem. Ove momčadi susrele su se i 1938. godine. Najavljujući susret između Zmaja i Splita u Splitu, u rujnu 1935. godine, dopisnik Novog doba piše: «Renomirani Zmaj predstavlja dosta jaku momčad koja je u zadnje doba pokazala nekoliko dobrih rezultata. Nakon ovog susreta kojeg je Zmaj izgubio s 0:1, dopisnik je isticao borbenost i požrtvovnost Makarana. «Nema sumnje da u toj momčadi ima vrsnih talenata. Naročito se isticao mladi desni half Stipišić, pa centar Kokić, koji smišljeno vodi navalu, ali koji jednako kao mnogi u navali dribla, driblajući do konca i samog sebe» Klub u to vrijeme često gostuje u Sinju, Drvaru, Šibeniku, Mostaru, Dubrovniku, a klubove iz tih mjesta prima i u goste. Zmaj svoje djelovanje ne ograničava samo na nogomet, već se širi i na kulturnom planu. Formira se glazbena sekcija i zbor, a godišnji vrhunac makarskog društvenog života je Zmajev «Veliki sjajni ples», a zanimljivo je da Zmaj na 15. godišnjicu postojanja, 1936. godine, dobiva i klupsku himnu čiji su autori gradski učitelj Aleksa Ujdurović i zagrebački
profesor Hrnjić. Početkom Drugog svjetskog rata Zmaj se gasi, a većina članova kluba priključuje se antifašističkom pokretu.

KLUPSKA HIMNA: 
Kroz života bure ljute,
Puni vjere, puni poleta,
Prebrodismo petnest ljeta

Teškog rada, borbe krute.
Iz nizine dižemo se,

Sve naviše strah nas nije,
Jer nam složno srce bije,
Čvrste jer nas noge nose.
Svačija se kugla valja,

Rad je naša vjera, dika,
Blato sviju plaćenika
Ne može nas da okalja.
I neka nas biju, dave,

Ravno ćemo cilju poći,
Jednom ipak mora doći
Vrijeme berbe i dan slave.

NAJČITANIJE OBJAVE

“Jučer u školi”, večeras na HTV-u – Sportski INpuls

Večeras u 21 sat na HTV2 bit će prikazan jako dobar dokumentarac o najtrofejnijem paraolimpijcu. Mihovila Španju smo imali priliku ugostiti prošle godine ...

Ja sam u 10 dana igre šaha znao izgubiti 7kg !

Šta napisati i reći o "našem Toniju"? Skroman, samozatajan , uvijek spreman pomoći , naš Makaranin sa Olimpijskom medaljom oko vrata ! Bez velikih...

Tenis, odbojka i čaj od mente – Laura Bokšić

Između brojnih obaveza, uspjeli smo "ulovit" ovogodišnju dobitnicu nagrade Grada za sportsku nadu 2020g. - Lauru Bokšić. Kroz zanimljiv razgovor, uz sve epidemiološke mjere...

Na inzistiranje Rudića – sveti Frano !

Na slici - Ključni trenutak finala – Vićan brani kontru Szivosa. Da nije bilo ni jedne druge, obrana Szivosove kontre iz Melbourneškog finala dostojna...