Nakon kadeta HRNK Zmaj koji su ove 2019 izborili finale Županijskog kupa – na redu je POVIJEST Zmaja , a bili smo u Prvenstvu 1923-1940.g. Na redu je Obnova Zmaja 1944
Poslije oslobođenja Makarske, već u prosincu 1944. godine, pokreće se akcija za obnavljanje Zmaja. Svugdje u Dalmaciji uspostavljaju se tek prvi temelji materijalne i društvene obnove. Još uvijek se mnogo ulaže u borbu za konačno oslobođenje. Čim su se u Makarskoj pojavili prvi znaci normalizacije poslijeratnog života, mjesne vlasti na području Biokovo – Neretva daju inicijativu za obnovu Zmaja, te šalju svog predstavnika Franu Barbierija da istu i realizira. Tu se već okupljaju preživjeli sportski radnici Makarske koji prihvaćaju ideju o obnovi svog kluba. Na čelo Inicijativnog odbora dolazi stari predsjednik Jure Raos. Omladine i sportaša u gradu ima još malo ali im u obnovi aktivnosti koristi tradicija i iskustvo starih zmajevaca. Sakupljaju se rekviziti po privatnim kućama a ponešto se nađe i u zaplijenjenim magazinima okupatora. Uskoro se vračaju naši ljudi iz El Shatta, a s njima i dio omladinaca koji su tamo u prvom partizanskom timu naučili igrati nogomet. Odluka o obnovi Zmaja obradovala je građane Makarske, a posebno omladinu koja je ionako bila željna nogometa. Na čelu kluba stupaju njegovi prijeratni veterani. Organiziraju udarničke radove na osposobljavanju ratom oštećenog igrališta u čemu im svesrdno pomažu građani i omladina Makarske.
Postolarska zadruga izrađuje kopačke od engleskih vojnih cipela, a ostalu im opremu izrađuju domaće krojačice od padobranskog platna i platnenih vreća. Također nisu zaboravljeni ni prijatelji Zmaja u dalekom inozemstvu. Cilj ovih napora bio je da se što prije sakupi nužna oprema za igrače i njihov klub. Postignuti rezultati ove akcije bili su više nego zadovoljavajući. Tako je npr. Mičel Kokić, prijeratni igrač Zmaja i zagrebačkog HAŠK-a, poslao iz Amerike kompletnu nogometnu opremu, uz tople želje upućene klubu i gradu u kojem je proveo dio svoje najljepše mladosti. U organizaciji Zmaja održava se u Makarskoj prva velika sportska manifestacija poslije rata. Lipnja 1945. godine na fi skulturni slet omladine okruga Biokovo – Neretva dolazi oko dvjesto mladih natjecatelja iz Imotskog, Metkovića, Vrgorca i drugih mjesta. Oni se natječu u nogometu, atletici, odbojci, šahu i vaterpolu. Slet traje dva dana, a obje večeri održavaju se kulturne priredbe. Tako je ovom velikom manifestacijom, koju su organizirali i vodili zmajevci, ponovno uspostavljen sportski život omladine čitavog ovog područja. S igračima se redovito održavaju treninzi i organiziraju utakmice. Dužnost trenera obavlja Toni Antonini, predratni igrač Zmaja. U timu se opet nalaze preživjeli igrači ovog kluba: Branko Benković, Milivoj Bijelić, Ive Nikša, Gajo Raff anelli, Marko Raos Šikica i Pjero Tavra. Njima se uskoro pridružuju: Zlatan Barta, Frane Bilić, Teo Bilić, Želimir Budeša, Drago Čović, Vitomir Čović, Milivoj Čapeta, Joze Filipeti, Ante Grle, Josko Grle, Vjeko Kustić, Zvonko Leško, Joze Bilić, Vjeko Lozina, Josip Mahalek, Miro Zanchi, Krešo Paunović, Andrija Pletikosić, Tonči Prdelet, Frane Prodan, Milan Puović, Josko Puharić, Matko Srzić, Ivo Srzić, Šimo Rančić, Drago Staničić, Joze Šantrić, Lovre Topić i ostali. Zahvaljujući ovom velikom broju talentiranih igrača, Zmaj postaje masovni klub s dvije kompletne momčadi, pa se odmah 1946. godine uključuje u prvenstvo Okruga Srednje Dalmacije, gdje nastupa u trećoj grupi.
U vremenima koja će doći Zmaj krajem četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća postaje respektabilan dalmatinski klub. Pored stručnog rada trenera Gaje Raffanellija, u jednom momentu u klubu se našlo nekoliko igrača sa stečenim iskustvom u radu s poznatim trenerima u većim klubovima. Tako je Nikša Ive prije rata igrao u Bati iz Borova, u tadašnjoj jugoslavenskoj ligi, potom Vjeko Kustić i Zvonko Leško u splitskom Mornaru, Milivoj Čapeta u Splitu, Metalcu i Borcu iz Zagreba i konačno vrlo iskusni stariji igrač Pjero Tavra. Očito je da su ovi igrači donijeli ozbiljnost u radu, kako na treninzima tako i na utakmicama što je dalo dobre rezultate. S boljim stručnim radom i, razumljivo, boljim svakojakim uvjetima, Zmaj je u tim godinama mogao postići i bolje rezultate, što nažalost opet mala Makarska nije mogla pratiti. Treba istaknuti da je Zmaj 1949. godine pobjednik jugo-kupa za područje Dalmacije. Potrebno je istaknuti i značajne rezultate kada su u Makarskoj gostovali Hajduk, Dinamo, Velež, Partizan, Sarajevo, Red Star iz Beča, koji je pobijeđen s 4:1. i Sturm iz Graza, koji je također u Makarskoj doživio poraz od 4:3. Inače najznačajniji uspjeh u to vrijeme plasman je u Hrvatsku ligu 1950. godine. U drugom dijelu pedesetih godina prošlog stoljeća Zmaj se stalno nalazi pri vrhu dalmatinskog nogometa, čak igra i kvalifi kacije za ulazak u viši rang.
Početkom šezdesetih godina dolazi do krize rezultata. U to vrijeme on zauvijek napušta staro igralište na Donjoj luci i seli se na novoizgrađene terene Jugoslavenskog sportskog centra. Šezdesetih godina u Makarskoj gostuju također renomirane momčadi. Reprezentacija SSSR-a priprema se za odlazak na Svjetsko prvenstvo 1966. godine. Zmaj je domaćim Partizanu iz Beograda, Borcu iz Banja Luke, Veležu iz Mostara, omladinskoj reprezentaciji Jugoslavije, Radničkom iz Niša, OFK Beogradu, Crvenoj Zvezdi iz Beograda, Slobodi iz Tuzle, Olimpiji iz Ljubljane, više puta splitskom Hajduku, tu su Lokomotiva iz Košica, kao i Lokomotiva iz Moskve. Kao i u svim ranijim prigodama, Zmaj i ljudi oko Zmaja trude se ugoditi uglednim nogometnim gostima.
Neposredno nakon obnove Zmaja 1945. godine odigrana je utakmica između starih i mladih igrača. Stoje slijeva – Ivo Ivanišević, Dalibor Perojević, Vjeko Lozina, Nikša Ive, Teo Bilić, Marko Raos Šikica, Gajo Rafannelli, Pjero Božinović, Jure Bilić, Ivo Glavina, Josip Baričević Bepe, Joze Vranješ, Milivoj Bijelić, Jurica Mladinov i Fedor Vranković. Čuče i sjede slijeva – Joze Nejasmić, Slavko Bilić, Josko Puharić, Ante Kraljević, Milivoj Čapeta, Milan Puović, Joze Filipeti, File Raffanelli i Josip Babić. Leži Miro Zanchi.
Godine 1967. momčad Zmaja odlazi prvi put u inozemstvo. Zajedno s rukometašima Osejave odlaze na dvotjedno putovanje u Čehoslovačku. U prvenstvenoj sezoni 1967./68., Zmaj postaje član Druge savezne nogometne lige – južna skupina, te time postiže najveći uspjeh u povijesti kluba, može se reći do današnjih dana. S neodrživim amaterskim statusom ušao je tako Zmaj u natjecanje s poluprofesionalnim drugoligašima, te se odmah narednu sezonu vraća u Dalmatinsku ligu. Početkom sedamdesetih godina Zmaj je stabilan dalmatinski ligaš, da bi u drugoj polovici dvije sezone proveo u Međuopćinskoj nogometnoj ligi Split – Makarska. Zmaj je tijekom svog djelovanja uvijek nastojao isključivo fer igrom i nadigravanjem pobijediti protivnika. To je jedan od rijetkih klubova koji nerado pristaje na bodove za zelenim stolom. Tako je u prvenstvenoj sezoni 1972./73., upravo Zmaj osvojio Trofej fer – pleja, kao najdiscipliranija momčad lige. Osamdesete godine dvadesetog stoljeća donose Zmaju stabilnost u svim segmentima.
U povodu šezdesete godišnjice djelovanja Zmaj postaje dobitnik Nagrade općine Makarska za 1981. godinu, a organizira se i nogometni turnir na kojemu sudjeluju Željezničar iz Sarajeva, Radnički iz Kragujevca, Split i domaćin Zmaj. Tom prigodom na predjelu Osejava gdje je klub osnovan davne 1921. godine, otkriva se spomen ploča. U kup natjecanju u tom vremenu Zmaj je više godina pobjednik za područje Nogometnog saveza općine Makarska, te nastavlja daljnja natjecanja u kupu Nogometnog saveza općine Split i dalje. U prvenstvenoj sezoni 1983./84., Zmaj je ponovno član Hrvatske nogometne lige, nastavlja se tradicija uspješnih rezultata. U narednoj sezoni 1984./85., Zmaj je ponovno prvak, ovog puta Hrvatske nogometne lige, južna skupina, ali u kvalifi kacijama za ulazak u Drugu saveznu nogometnu ligu, biva poražen od Šparte iz Belog Manastira. Tada ponovno dolazi do krize rezultata, ali Zmaj i ljudi koji ga vode i ovog puta uspješno se hrvaju s problemima. U sezoni 1989./90., Zmaj je član Međurepubličke nogometne lige, južna skupina, da bi se nakon jedne sezone vratio u Hrvatsku nogometnu ligu, gdje dočekuje razdruživanje Nogometnog saveza Hrvatske od Nogometnog saveza Jugoslavije.
U tom vremenu devedesetih godina prošlog stoljeća Zmaj je u većini sezona član Treće hrvatske nogometne lige, južna skupina, da bi od 1994. do 1998. godine bio član Druge hrvatske nogometne lige, južna skupina. Potom je jednu sezonu ponovno u Trećoj ligi, da bi od 1999. do 2006. bio član lige Nogometnog saveza Splitsko-dalmatinske županije. Danas je Zmaj stabilan trećeligaški nogometni kolektiv. Treba reći da od 1993. do 1995. godine Zmaj svom izvornom imenu dodaje naziv sponzora Euroherc, da bi ponovno postao Zmaj, ovog puta Hrvatski nogometni klub. Ovdje treba svakako istači da napadom «srbočetničke armade», na Lijepu našu veliki broj nogometaša veterana i članova kluba dragovoljno odlazi u Zbor narodne garde i policiju. Najviše ih pristupa u 156. makarsku brigadu Hrvatske vojske. Mnogi prolaze teška ratišta, neki postaju i invalidi. Svi se oni s pobjedničkim postrojbama Hrvatske vojske vraćaju svome klubu i svome gradu, osim četvorice bivših članova kluba koji su položili svoje živote za obranu rodne grude. Za istači je primjeran rad i ljubav za svoj klub svih njegovih igrača i članova uprave od prve generacije do danas. Znali su mnogo toga žrtvovati, ali ljubav za svoj klub, za svoj grad, bila im je pokretač u svladavanju svih poteškoća. Ipak su igrači glavni oslonac kluba i njihov je glavni udio što Zmaj, već više od osam i pol desetljeća, uspravno stoji podno tvrdog Biokova. Mnogo se igrača promijenilo, generacije su odlazile i nove dolazile. Hrvatski nogometni klub Zmaj, klub s vrlo bogatom tradicijom, ponos je i dika svog grada.
Od osnutka kluba do današnjih dana nekoć jugoslavenskome, a danas hrvatskom nogometu, dao je veliki broj kvalitetnih nogometaša, od kojih ističemo Hrvatske nogometne reprezentativce: Gaju Raffanellija, Alena Bokšića i Marija Carevića, kao i trenera Antu Tonča Bušelića, sudionika dviju Olimpijada. Treba istaći i veliki broj prvoligaških igrača, koji su diljem Europe pronosili slavu Makarskog nogometa. Garancija nastavka nogometne kvalitete u ovom gradu je vrlo kvalitetna škola nogometa koja okuplja preko 300 djece svih uzrasta, od prednatjecatelja do juniora. Uostalom, usmjerenje HNK Zmaj je pravilan odgoj mlade generacije, a to je temelj sportskih uspjeha kluba.