Poglavlje br.22 POMORSKO ŠPORTSKO RIBOLOVNO DRUŠTVO „ARBUN“
Većina športova na moru nastala je iz raznih djelatnosti koje su na moru život značile, pa je tako posebno naglašeno današnje športsko jedrenje, veslanje i športski ribolov. U ta davna vremena uz skromnu opremu u odnosu na današnje vrijeme nije bilo problema uhvatiti i oborite ribe, ali onima koji su s tim zanimanjem hranili brojnu porodicu, kao što je u Makarskoj bio slučaj s Jozom Paunovićem s nadimkom Čune, koji je hranio šesnaestoro djece, nije bilo nimalo lako. Problem je bio prodati, jer Makarska je prije 2. svijetskog rata bila malo mjesto, a bilo je još nekoliko profesionalnih ribara. Pored spomenutog Čune tu je i Frane Stipičević te Mravičić koji su imali migavice. Pored njih bilo je nekoliko onih koji su imali uvjete za povremeni izlazak na more ali kojima to nije bio izvor egzistencije, kao Lone s parangalom, Điđi Patak Puharić, Vlajko Srzić i Miro Zanki. Oni nisu od toga živjeli i može se slobodno reći da su to preteće današnjeg športskog ribolova. Profesionalni ribari imali su gajete i mreže migavice i bio je običaj da se na brušket biraju pošte, a jedna je bila u samoj luci Marineta.
Bilo je i onih koji su s kraja lovili tada dostupnim tunjama npr. izrađenim od struna konjskog repa, te ostima i vršama. Danas se možemo prisjetiti Stipe Glavine s nadimkom Pile koji je svakog dana dolazio na isto mjesto na rivu s bankom, tunjama i špurelom i uporno čekao da zagrize lubin. Tu je običavao loviti i Toni Filipetti Mujse.
Pravi uvjeti za razvoj športskog ribolova u pravom smislu riječi bili su rast standarda, razvoj tehnologije i opreme za športski ribolov i osjećaj potrebe izlaska u prirodu, naročito onih koji su živjeli u velikim gradovima uz rijeke i jezera.
U vezi s rastom standarda možemo se prisjetiti šezdesetih i sedamdesetih godina kada je u unutrašnjosti moda postala graditi vikendice, a na moru kupovina brodova. Danas je u Makarskoj jedan od najvažnijih problema pronaći vez za brod.
Što se tehnologije tiče, najlon i štapovi iz karbona s napravama i sva sila pomoćnih sredstava mijenjaju način i učinkovitost ribolova, ali s druge strane danas Miro Zanki ljubitelj ostiju uz kraj s ili bez ferala ne bi imao šanse kao tada kada je trebalo utrošiti vrlo malo vremena za bogat obrok. Mnogo je razloga što je riblji fond ozbiljno smanjen, a u tome je najviše, ako ne i isključivo doprinio čovjek nebrigom za budućnost okoliša. Upravo ti momenti utječu na organiziranje športskih ribolovaca kroz udruge, ali i na državnom nivou se pokušava uvesti reda osnivanjem saveza za športski ribolov koji regulira korištenje opreme, lovostaj, zaštićene zone i zaštitu okoliša.
Osnivačka skupština PŠRD Arbun održana je 29. siječnja 1956. godine u prostorijama Gradske čitaonice na prijedlog Inicijativnog odbora u sastavu Niko Srzić, Ivo Gazari i Bruno Sorić. Skupštini je prisustvovalo 64 osnivača. Radno predsjedništvo skupštine: Niko Srzić, Ivo Gazari, Bruno Sorić, Ivan Šeparović i Marinko Perić. Na prijedlog kandidacione komisije u upravni odbor izabrani su sljedeći članovi Niko Srzić, Ivan Šeparović, Jurica Mladinov, dr. Martin Petković, Lovre Puharić, Jakov Ribič, Bruno Sorić, Rine Gojak, Ivo Gazari, Miće Karlić i Josip Bezić, a u nadzorni odbor Marinko Perić, Dalibor Perojević i Ivo Ivanišević.
Zanimljivo je da je već na osnivačkoj skupštini naglašena potreba uključivanja pomlatka u društvo i djece od 10 do 16 godina sa zadatkom razvijanja ljubavi prema moru i športskom ribarenju. Kako je to bio pravi početak u kojemu društvo nije još ništa imalo, odmah je zaključeno da se radi stjecanja sredstava za osnovne potrebe za početak djelovanja organizira plesna zabava, što je i ostvareno već 4. veljače 1956. godine, dakle samo 7 dana nakon skupštine, što ukazuje na početni entuzijazam i zadovoljstvo osnivanja športskog ribolovnog društva.
Razumljivo, prve godine nisu bile lake, ali pismom Narodnog odbora općine od 10.04.1963. godine daje se rješenje Arbunu o korištenju lučice Pliščevac kao i odobrenje za fanganje lučice da bi se postigla veća dubina i za brodove s većim gazom s ciljem razvoja djelatnosti i održavanja brodova. Tada, 1964. godine Arbun raspolaže s 38 vezova, a broj članova 1966. godine je 186, i to 48 omladinaca, 10 stranih državljana i 128 redovnih članova. Te godine upravni odbor čine sljedeći članovi: predsjednik Zane Srzić, podpredsjednik Lovre Puharić, tajnik dr. Drago Rosić, blagajnik Sreto Srzić, a nadzorni odbor dr. Martin Petković, Branko Benković i Berto Talaić. Usput značajno je spomenuti da je u odnosu na taj period u vrijeme pisanja ovog napisa broj članova porastao preko 3 puta i danas Arbun ima impresivan broj od 760 članova, a vezovi su se povećali za 5 puta. To je jedno posebno poglavlje uspješnosti djelovanja Arbuna.
Gledajući unatrag Arbun je kroz pedesetogodišnje razdoblje prošao više razvojnih faza, ali pravim početkom može se smatrati useljenje u zgradu na Pliščevcu u kojoj je dugi niz godina živio Joko Andrijašević, a prije njega i njegov otac u istom zvanju. To nije bilo nimalo lako jer je bilo raznih interesa, ali ipak se uspjelo i danas se može reći da je bilo opravdano zgradu i područje Pliščevac dati na upravljanje PŠRD Arbunu. Uostalom, danas je to udruga s najbrojnijim članstvom u porodici športskih udruga, a klub i taj prostor postali su pravo okupljalište i to ne samo članova. Druga faza vrlo bitna za razvoj društva bilo je uređenje istezališta za brodove sa svom potrebnom opremom i ponton za privez brodova dovršen u dvije faze, a kad smo kod toga važno je napomenuti da samo za brodove građana Makarske nedostaje oko 100 vezova.
Treća faza koja je završena prije nekoliko godina bila je konačno uređenje kuće i njeno proširenje tako da je ovaj prostor na Pliščevcu omiljeno okupljalište u ljetnim mjesecima, ali ne izostaje ugođaj uz kamin s otvorenom vatrom u unutrašnjosti u zimskim mjesecima.
Upravo to i uspješnost u organiziranju klupskih ribičkih manifestacija kao uobičajena Arbunijada i Lignjijada na kojoj sudjeluju mnogi članovi, pa Klupsko prvenstvo na kojemu sudjeluju seniori, seniorke i juniori, konačno Arbunova ribarska noć i dan, stvara jedan ugodan društveni i zabavni život uobičajeno uz dobar brujet i pjesmu.
Nekad se je za Ribarsku noć običavalo organizirati i regatu gajeta od hotela Osejava do Pliščevca, ali kad je došlo do inflacije ribarskih večeri u organizaciji Grada umjesto regata brodova imamo trke magaraca. Od ribarskih manifestacija ostaje zapamćena Arbunova ribarska noć 1971. godine kada je na Pliščevcu bio usidren trabakul na kojemu su nastupali Dubrovački trubaduri uz sudjelovanje brojnih klapa makarskih gusara. Govoreći o športskim aktivnostima, što je i osnova programa društva, već je spomenuto klupsko natjecanje na kojemu se verificiraju pojedinci koji dobivaju pravo da zastupaju društvo na zvaničnim županijskim natjecanjima itd. Arbun za najmlađi uzrast organizira školu „Mladi ribar“ koju vode dvije članice Vanja Sessa i Dragica Mihaljević koja, usput rečeno sudjeluju u državnoj reprezentaciji za seniorke, što dovoljno govori o rezultatima koje postiže na zvaničnim natjecanjima. Od najmlađih treba istaknuti Matka Andrijaševića koji je u kategoriji juniora postigao i međunarodni uspjeh. Arbun kao posebnu sekciju ima ronioce koji su nedavno bili organizatori državnog prvenstva u podvornom ribolovu uz sudjelovanje mnogih članova kao i barkariola.
Nitko kao ribari nije osjetljiv na zagađivanja koja utječu na čistoću mora i život u moru jer se tim stalno susreću, pa je tako svijest i savjest iznimno izražena. Uostalom treba spomenuti raspravu na skupštini društva 1963. godine kada dr. Rosić upućuje Gradu zamjerku o ispuštanju otpadnih voda u more u luci što ide na štetu flore i faune mora. Na istoj skupštini Zane Srzić ukazuje na štetočine koje, kako je rekao na potezu od Drašnica do Drvenika, ali i na Hvaru uništavaju riblji fond minama i kada im se ukaže na nedopuštene radnje znaju još zaprijetiti.
U pedesetogodišnjoj povijesti ovog društva kao predsjednici društvo su vodili sljedeći članovi: Niko Drzić, Zane Srzić, Svetimir Živković, Tonči Gojak, Joze Vranješ, prof. Petar Puharić, Miće Karlić, Zlatko Pletikosić, Miće Marinović, Josko Glavina, Braco Premeru, Ivanica Lalić, Tonči Ravlić, Ivo Andrijašević, Matko Divić, Ivo Bazdan, Željko Puharić, Sretan Prgomet, Marko Srzić, Zoran Olujić, Zoran Prdelet, Vanja Sessa, Lovre Rafanelli i Željko Babić.
Na kraju kao pozitivnu činjenicu treba naglasiti kako velik broj članova prihvaća organizirano sudjelovanje u održavanju i uređenju društva i okoliša.
Ivan – Vlajko Srzić na svom brodu nakon ribanja 1946. godine.
To je tada bio jedini manji brod u Makarskoj s motornim pogonom,
a imao je vanbrodski motor. Preko ljeta je korišten i za prijevoz gostiju.