NaslovnicaPovijest Makarskog sporta“Kada sam bila u moru osjećala sam se slobodna kao riba.“

“Kada sam bila u moru osjećala sam se slobodna kao riba.“

Poglavlje br.21 PLIVANJE I SKOKOVI

Da mlada Makarka Palmina Benković u svojoj petnaestoj godini života nije otišla u Split i priključila se P.V. klubu „Mornar“ sasvim je sigurno da bi ostala anonimna kao mnogi Makarani koji su bili iznimno talentirani, ali nisu imali uvjete u svom gradu.
Palmina se rodila u Makarskoj 1941. godine i vrlo rano je počela s plivanjem i tako 1952. godine, kad je osnovan Klub Galeb, priključuje se i pliva za svoj Klub. Vrlo rano pokazuje izniman talent, ali nažalost Makarska nema uvjeta za veći napredak jer ne da nema zatvorenog bazena, nego ni otvorenog plivališta. S 15 godina, 1956. godine, odlazi u Split i priključuje se P.V. klubu Mornar gdje vrlo brzo dolazi do izražaja njen raskošni talent i već od 1957. godine u nekoliko godina postaje državna prvakinja na 100 metara slobodnim stilom i u štafeti 4×100 metara. Kao takva pliva za reprezentaciju Jugoslavije te konačno postavlja i državni rekord na 100 metara. Obzirom na postignute rezultate dobiva status športaša Saveznog ranga. Nažalost, tako je to bilo u onim vremenima da se nije gradila budućnost kroz šport, jer je to bilo samo pitanje osobnog zadovoljstva koje je znalo biti prekinuto vrlo rano zbog raznih okolnosti. Tako i Palmina završava svoju plivačku karijeru 1960. godine.


Skokovi u vodu
Makarska je pravi raj za mladost koja se je u ljetnim mjesecima skokovima u more iživljavala i iskazivala vještinu i hrabrost. Svi su imali mogućnost birati hridi s raznim visinama, ali oni pravi su koristili visoke hridi na Osejavi ili na punti Sv. Petra.
Ovdje se iznosi priča o jednoj makarskoj djevojci koja je skakala s makarskih litica i da nije otišla u Zagreb ostala bi anonimna, jer kada je dobila priliku skakanja s tornja u bazen, uspjeva športskoj javnosti dokazati šta zna i može. Radi se o Esteri Paunović rođenoj u Makarskoj u brojnoj porodici Joze Paunovića zvanog Čune, inače ribara, pa su tako sva djeca upućena na more vrlo rano naučil plivati i zbližiti se s morem. Izgleda da je najviše u moru uživala Estera koja i sama kaže: …“Kada sam bila u moru osjećala sam se slobodna kao riba.“… Obzirom da je imala športske sklonosti, 1949. godine odlazi u Zagreb i upisuje se u Srednju fiskulturnu školu. Sa sklonostima za vodu odmah se upućuje na bazen na Šalati i tu ima priliku prvi put vidjeti pravi toranj (10 metara) za skokove u vodu. O tom osjećaju i svojoj budućoj športskoj karijeri Estera kaže: …“Kakve li lipote. Odmah se penjem na vrh tornja. Pogled i osjećaj divan, ali čujem dva čovjeka (kasnije se ispostavilo da su treneri) vičući i gestikulirajuči da siđem jer je u fazi trening sa 3 i 5 metara. Zaletim se i skočim lijepu lastu. U to vrijeme i nije bilo žena koje su skakale sa 10 metara. To je izazvalo trenere koji su me okružili i ispitivali tko sam, za koji klub treniram itd. Rezime prvog kontakta i razgovora bio je da postajem član plivačkog kluba „Naprijed“ na Šalati. Već 1951. godine postajem prvakinja Jugoslavije za juniore, a samo tri mjeseca kasnije pobjeđujem na seniorskom prvenstvu države. Zizulu državnog prvaka za skokove sa Tornja osvajam 1951., 52., 53. i 54. i tako prekidam dugogodišnju dominaciju i rekord slovemki koje su usput rečeno skakale sa 5 metara. Sve ono skakanje sa Osejave i Sv.Petra je dalo rezultate.“…

Natjecala se je Estera i za svoj mali Makarski klub koji je običavao odlaziti na prijateljske susrete na Hvar i Korčulu i pored vaterpolista voditi i plivače pa je tako Estera pomogla klubu da u tim susretima postigne dobre rezultate. Estera je bila svestrana športašica, pa je tako za vrijeme boravka u Zagrebu igrala i odbojku za zagrebačku Lokomotivu. Godine 1956. napušta Makarsku i odlazi u Novi Zeland gdje i sada živi i nastavlja sa skokovima i postaje prvakinja u sokovima s 3 metra s daske i 10 metara. Godine 1958. nakon udaje završava svoju skakačku karijeru i posvećuje se porodici.

Plivanje – Ivana Filipeti
Ivana je rođena 1956. godine i kao sva mladost u mladenačkim godinama u ljetnim mjesecima uglavnom provodi na plaži iživljavajući se u neobveznom natjecanju u plivanju bez mogućnosti da ostvari svoje domete jer nema plivališta. Njena priča je priča petnaestogodišnje djevojke koja je vjerovala u sebe i tražila izazove, pa se je tako znala natjecati i sa svojim muškim vršnjacima i tako su je zapazila dva splitska trenera koji su se slučajno našli u Makarskoj ostavši iznenađeni njenim plivanjem leptirovim stilom, inače vrlo napornim, plivajući zajedno s Jojom Marinovićem. Iznenađeni, interesirali su se gdje pliva i saznavši da je to samo dio svakodnevne zabave ponudili su njoj i Joji Marinoviću da dođu u Split na plivalište Jadrana kako bi štopericom izmjerili vremena. Oni to prihvaćaju i odlaze u Split, otplivaju 50 metara i po reakcijama trenera bilo je očito da su ostali zatečeni rezultatom samoukih plivača. Ponuđeno im je da se priključe Jadranu i dolaze na treninge, što Ivana prihvaća i prvu godinu doslovno svaki dan autobusom odlazi u Split. Tu se iskazala njena odlučnost i samouvjerenost pa već te prve godine ulazi u sastav ekipe 4-100 mješovito kod čega su treneri zaključili da je njena najjača disciplina leđnim stilom na čemu je postizala i najbolje rezultate. Tako je već 1971. godine u ekipi 4-100 na državnom prvenstvu postaju prvakinje i zlatna štafeta, sastav Ivana Filipeti i Ana Boban. Istina sljedeće godine Jadran osigurava hranarinu i smještaj u Splitu, kako bi se izbjegla naporna putovanja. Ivana je bila druga i na 100 slobodnim stilom, ali čini se da je vrhunac njenog sportskog dostignuća prvo mjesto u državi u disciplini 200 metara mješovito 1973. godine, što je ukazalo na talent i kvalitetu u sve 4 discipline, a to se može smatrati vrhunskim uspjehom. Logično da su športski novinari počinjali svoje napise sa „Zvijezda je rođena“. Međutim, kako to biva u životu, određene okolnosti nisu bile naklonjene za nastavak boravka u Splitu, vraća se u Makarsku, ali nažalost nema mogućnosti nastavka treninga i tako relativno rano nestaje jedan izraziti sportski talent.

NAJČITANIJE OBJAVE

Upisi u školu vaterpola

Odveslali Neretvu !

Do medalje sa zvukom sirene !