NaslovnicaPovijest Makarskog sportaLuksuz i bogatstvo ostvario - veslima !

Luksuz i bogatstvo ostvario – veslima !

Poglavlje br. 20 KAJAK – BICIKL KROZ HRVATSKU


Neobična je priča našeg Makaranina Joze Stipičevića koji je kao mnogi mladići toga vremena bio sretan kada je uspio zaveslati u sandolini koje su bile vrhunski domet zabave na plaži. To i prva iskustva stjecanja znanja u modelarstvu u radionici osmogodišnje škole u Makarskoj bile su poticaj za njegovo buduće usmjerenje koje je još više potaknuto pedesetih godina kada je Boro Ivanišević (Đuštov) sagradio sandolinu elegantnijih linija s prekrivenim prednjim djelom nepromočivim platnom što ju je učinilo mnogo lakšom i pogodnijom za veslanje i to je dovelo do krajnje odluke koja ga je pratila godinama.

Ustvari to je bio prvi čamac sličan kajaku u Makarskoj, ali to ga je navelo na razmišljanje o vlastitoj konstrukciji. I tako Joze na vlastitu ruku, bez bilo kakvog utjecaja bilo koje sportske udruge počinje graditi kajak s idejom da s njim plovi uz obalu na dužim putovanjima. Radi toga se u prvoj varijanti opredjeljuje za kajak montažni dvosjed gotovo 6 metara dužine i 70 cm širine sa cca 600 litara zapremine za smještaj opreme za duža putovanja. Tako na jednom od prvih putovanja od Rijeke do Dubrovnika svašta se doživljavalo, ali nikad se nije prevrnuo uz prosječnu brzinu od 3 čvora na sat s otprilike 60 kg hrane, pića i opreme.


I tako je to počelo. Gradilo se u konstrukciji drva i aluminija, a došavši u Zagreb na studij ekonomije uključuje se na Jarunu u JK Zagreb gdje su se donosile iz svijeta nove ideje i tamo gradili brodovi iz betona, stakloplastike i konačno „West“ sistema. Nakon izgrađenih nekoliko kajaka u kombinaciji drvo – aluminij, četvrti po redu kajak radi se iz stakloplastike uz prethodnu izradu drvenog modela originalne veličine. Kako je sve bilo podređeno udaljenim krstarenjima došla su na dnevni red važna pitanja, a na prvom mjestu problem smještaja najnužnije opreme.

Tako u tom malom kajaku treba pored hrane i pića smjestiti i fotoaparat, kameru, tranzistor, pa CB stanicu dometa 50 km, kasnije i akumulator 12 V 10Ah, kompas, pomorske karte u plastičnom omotu, pojaseve za spasavanje, zračne jastuke za spavanje, tako da je cijela oprema težila do 60 kg. Na drugom mjestu je bila odluka da se nikad ne ide sam i zato je građen dvosjed. Obično ga je znao pratiti brat Ico kada je vrijeme dozvoljavalo, pa supruga Slavica, sin Tonči ili neki prijatelji.


Na kraju sve ovo je rađeno s ciljem dužih krstarenja kajakom i da se ne nabraja sve rute, dovoljno je reći da je prokrstario Kornatske otoke, srednjodalmatinske više puta, da bi kajak i opremu nosili na leđima do Mljetskih jezera, veslao do samostana Melita i natrag prenosio kajak do Pomene. Ali to nije sve. Godine 1984. spušta se niz rijeku Unu do Martin Broda, preko Kulen Vakufa i Bihaća do Bosanskog Novog. Godine 1986. spušta se niz rijeku Mrežnicu, a 1997. godine sudjeluje sa sinom na regati Savom od Brežica u Sloveniji do Zagreba, osvojivši nakon 2 sata i 43 min. srebrenu medalju u svojoj kategoriji uz veliki aplauz svih sudionika jer je to bila kombinacija oca i sina.

Ipak, Joze smatra da je bio najsretniji 1982. godine kada je uplovio u dubrovačku staru luku i dodaje kako mnogi strani turisti obilazeći obalu na turističkim brodovima, jahtama i gliserima ostaju zadivljeni našom obalom, ali njegov luksuz i bogatstvo sastoji se u tome da je sve to mogao ostvariti – na vesla.


Istina, kako kaže Istru i obalu južno od Dubrovnika nije prošao kajakom i zato je to učinio biciklom. I bicikla je mnogo promijenio, pa tako 1963. godine kupuje češki polovni „Favorit“ i s njim poduzima prvo veliko putovanje od Zagreba preko Rijeke do Makarske i natrag preko Like do Varaždina i natrag preko Čazme i Bjelovara do Zagreba. Neki bicikli su završili kod braće, a poznato je da je Ico isto tako bio zaljubljenik u bicikle i opremao ih na čuđenje okoline.


Sa sadašnjim biciklom 2000. godine vozio je 6 dana od Zagreba do Vukovara i nazad preko Bjelovara, Donjeg Miholjca, Osijeka, Vinkovaca, Đakova, Dilj planine, Požege, Kutine, Ivanić Grada, Velike Gorice i tako redom svake godine nove destinacije. S ovim biciklom u 9 godina prevalio je 35000 km.

NAJČITANIJE OBJAVE

Upisi u školu vaterpola

Odveslali Neretvu !

Do medalje sa zvukom sirene !