Poglavlje br.19. Vaterpolo
Ako ikoji sportovi prirodno pripadaju ovom podneblju onda su to sportovi na vodi od vaterpola i plivanja do veslanja i jedrenja. I dok je vaterpolo najlakše organizirati i to se faktički i dogodilo i ne samo u Makarskoj nego i mnogim mjestima uz more bez obzira na njegovu veličinu, jedrenje, veslanje, pa konačno i plivanje bez odgovarajuće opreme i bez plivališta makar i otvorenog ne može se zamisliti sportsko takmičenje.
Ali upravo ta činjenica da je bilo dovoljno osigurati plutajuće golove, za pretpostaviti je da je već saznanjem o vaterpolu kao igri i natjecateljskom sportu došlo do organiziranja grupa koje su igrale za svoju zabavu. Tako su dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća djelovale grupe vaterpolista u Makarskoj pod raznim imenima kao Val, Mokra braća i Moj lipi u stvari kao divlje ekipe. Iako se je vaterpolo po pravilima počeo igrati u Londonu 1874. godine, za naše domaće prilike u Dalmaciji bitno je za razvoj ovog sporta naglasiti da su splitski studenti iz Praga donijeli tu igru i demonstrirali vaterpolo igru na Bačvicama dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Početak vaterpolo igre u bivšoj državi datira iz 1921. godine kada je na Bledu održano zvanično državno prvenstvo u plivanju i skokovima u vodu, ali tek nakon 1945. godine vaterpolo je postao znatno masovniji kako po broju igrača i klubova u okviru republičkih saveza. Što se Makarske tiče očito se je dogodio sličan slučaj kao s veslanjem i nogometom kada su makarski đaci iz Splita 1920. godine dali inicijativu za poticanje tih sportova u Makarskoj. Nažalost sve što se zna o igranju vaterpola prije Drugog svjetskog rata su natpisi u tisku iz čega se može zaključiti da su to bile neformalne grupe koje su igrale međusobno ili su imali neke prijateljske susrete s drugim mjestima.
Nakon Drugog svjetskog rata ipak se pojavljuje organizirana akcija poticanja rekreacijskog bavljenja raznim sportovima, pa tako i vaterpolom pod imenom Društvo za tjelesni odgoj „Partizan“. Iz sačuvanih zvaničnih dokumenata DTO Partizan koje je vodio i sačuvao pok. Jakša Kurtić iz 1952. godine u kojemu je popis tridesetak imena kao članova sekcije vaterpola pod imenom Osejava , oni su činili jezgru novoformiranog vaterpolo kluba.
V. Jurišić, I. Borković, E. Alač, P. Mladinov, M. Sandić, M. Živković, R. Lalić, J. Kurtić, Č. Bušelić (u Zadru 1957. godine). NA SLICI : E. Alač, I. Borković, iznad M. Puović, V. Jurišić, R. Lalić, N. Prdelet . Donji red: S. Fiamin, S. Kurtić, J. Kurtić, Č. Bušelić (u Sarajevu 1958 godine)
Kako je 25.08.1952. godine osnovan vaterpolo klub „Galeb“ za pretpostaviti je da su navedeni članovi ove sekcije bili i inicijatori da se osnuje zvanični vaterpolo klub. Prva uprava tada zvanične športske udruge V.K. Galeb bila je:
Predsjednik Toni Jurčević
Podpredsjednik Josip Laznibat
Tajnik Slavo Jakša
Trener Umberto Talaić
Kapetan momčadi Ivo Borković
Ostali koji su sujelovali u radu skupštine su Srđan Kurtić, Jakša Kurtić, Srđan Jurišić, Sretan Jurišić, Mladen Krčić, Ranko Lalić, Paško Lalić, Ivo Visković, Joze Rafanelli, Ante Srzić. Nažalost osnivanjem sada regularne športske udruge, ništa se bitno nije promijenilo u odnosu na početak igranja vaterpola početkom prošlog stoljeća. I dok su doslovno svi športovi kojih je veliki broj, na ovaj ili onaj način riješili osnovne potrebe, a u prvom redu svlačionice, vaterpolo u Makarskoj djeluje po standardima koji su davno zaboravljeni. Naime, vaterpolo djeluje bez ikakvih prostorija i bez osnovnih uvjeta za rad. Bogata dokumentacija, športski rekviziti, oprema i športski trofeji pohranjeni su po stanovima članova kluba, a to se primijeti kao u ovom slučaju, kada se želi nešto napisati iz povijesti moguće je jedino uz velike napore i tako će biti sve dotle dok se ne izgradi bazen i dvorana.
To na poseban način vrijedi za plivanje što je još pedesetih godina posvjedočila Palmina Benković koja je tek odlaskom u Mornar Split imala priliku iskazati svoj talent. Kako je poznato vaterpolo se u Makarskoj igra samo ljeti da bi izgradnjom hotela Meteor 1983. godine zahvaljujući razumijevanju uprave hotela bilo dozvoljeno korištenje bazena samo izvan ljetnih mjeseci. To je bilo vrijeme kada je klub vodio trenerom Matko Kostanić. Tako se je pretežno gostovalo po Dalmaciji, ali i inozemstvu kao što je bio slučaj sudjelovanja na međunarodnom turniru u Italiji, Anconi 1965. godine na kojemu je Galeb osvojio prvo mjesto. Kao domaćin, razumljivo u ljetnjim mjesecima, Galeb je ugostio značajan broj stranih momčadi iz Austrije, Čehoslovačke, Engleske, Mađarske i Njemačke. Najkritičnije godine za klub nastupaju od 1969. godine trajnom zabranom bilo kakve aktivnosti u gradskoj luci zbog zdravstvenih razloga, a upravo u tom periodu od 1962. do 1969. godine Galeb je postizao najveće uspjehe na športskom planu. Tako je 1968. i 1969. godine osvojeno prvo mjesto treće lige u Hrvatskoj i stečeno pravo na kvalifikacije za drugu ligu, što nažalost nije dalo rezultata.
Tek 1990. klub ulazi u drugu jugoslavensku ligu, a 1992. godine u prvu Hrvatsku ligu u kojoj je proveo pune tri godine. Ali bez osnovnih uvjeta objektivno mu i nije mjesto u tom rangu natjecanja jer niti tada niti poslije nije mogao igrati u Makarskoj. Ipak, upornošću članova Uprave, 2007. godine vaterpolo se vraća u Makarsku i otkazuju neprirodna i skupa gostovanja od Splita do Tučepi i Podgore.
Naime sada nakon izgradnje pontona na Sv. Petru, kao privremenog rješenja za ljetni period, dok se ne izgradi bazen, ipak je nastupilo nešto pozitivno jer je to postalo okupljalište djece, a i prve utakmice su pokazale brojnošću publike koliki je interes za vaterpolo. Međutim, treba naglasiti da ovo ne može biti trajno rješenje jer, istina je da je omogućeno igranje utakmica, ali po standardima koje su koristile naše neformalne ekipe tridesetih godina prošlog stoljeća.
Što se tiče plivanja raduje činjenica da će širina bazena od 25 metara omogućiti regularno natjecanje plivača. Predsjednici VK Galeba u proteklom razdoblju bili su Toni Jurčević, Pavao Mladinov, Mate Andrijašević – Stojkin, Nikola Prdelet, Rafael Beroš, Radovan Ivičević, Hrvoje Urlić, Ivo Granić, Tonči Ante Letica, Ljubo Urlić, Ante Čović, Branko Glušac i aktualni Josip Marinović.