Poglavlje br. 17. DTO PARTIZAN
Može se slobodno reći da je DTO Partizan na neki način slijednik programa rada predratnog Sokola, čija aktivnost se je uglavnom svodila na športsku rekreaciju i gimnastiku pa tako inicira plivanje, vaterpolo, rukomet i sletske vježbe. Sjedište Partizana bilo je u zgradi na Grmi gdje je tada bio Dom đaka, a u prizemlju dvorana u kojoj su bile smještene gimnastičke sprave.
Godine 1960. predsjednik DTO Partizana bio je Miško Juras, a tajnik Ivo Montana za kojega treba navesti da je bio doajen športskog novinarstva. U tim prvim danima Partizana najviše su se angažirali već iskusni Sokolaši Jurica Mladinov, Andrija Andrijašević (Marinkin) i Jozo Botica. Godine 1952. DTO šalje na seminar za prednjake u Hvar dosta novih mlađih osoba, a to su Đilda i Zdenko Gavić, Boškin, Marija Mihaljević, Tonči Bušelić, Ivica Srzić Delić, Jugan Antonini, Ratko Andrijašević, Hrvoje Rajčević, Mladen Mimica, Vanja Talić, Grozdana Beus i Slavko Premeru.
Međutim, iz jedne pronađene slike proizlazi da su prvi prednjaci obučeni također u Hvaru 1949. godine i to slijeva nadesno: Josip Botica, Biserka Klarić Srzić, Miško Juras, Gordana Perojević, Tonči Bušelić, Smilja Glavina, Slavko Josipović i Ante Glavičić. skup prednjaka iz Dalmacije na obuci u Hvaru.
Pronađen je i spisak sudionika a sekcije vaterpola pod imenom Osejava iz 1952. godine iz kojega je očito te godine nastao i vaterpolo klub „Galeb“ kojega je sačuvao pok. Jakša Kurtić, aktivni sudionik događanja u vaterpolu.
Formiranjem prednjačkog zbora formiraju se razne sekcije, a prednjaci su se opredjeljivali za rad prema osobnom afinitetu. Godine 1962. predsjednik Partizana postaje Slavko Premeru, a tajnik je i dalje Ivo Montana i oni formiraju mušku i žensku košarkašku ekipu kao sekcije Partizana.
Kako nažalost nije bilo konkurencije i zvaničnog natjecanja jednostavno se ženska ekipa ugasile iako je bilo talentiranih igračica kao Nena Puharić, Nada Kukalić Alemani, Sloboda Puharić, Olgica Brzić, Gika Menego, Svjetlana Antonini, Gina Babić i dr. Odmah iza toga organizira se školsko rukometno prvenstvo, a potom se formira i općinski rukometni odbor kako bi se stvorili uvjeti za priključenje dalmatinskim ekipama i tada cijela košarkaška sekcija prelazi u rukomet klub kojemu se na čelo stavio Slavko Premeru kao predsjednik i trener nakon položenog trenerskog ispita.
Izgradnjom Športskog centra DTO Partizan osniva sekcije atletike i gimnastike što je omogućeno postojanjem šljakane atletske staze i nadstrešnice. Godine 1975. DTO Partizan mijenja svoje ime u Društvo za športsku rekreaciju i tada se počinje s novom formom djelovanja kao Radničke športske igre u čemu sudjeluju mnoge radne organizacije i ustanove u malom nogometu, kuglanju, boćanju, stolnom tenisu i šahu.
Godine 1975. Radna zajednica Športskog centra otvara posebno radno mjesto na koje je postavljen Žele Budeša koji je obavljao tajničke poslove i organizaciju Radničko športskih igara u čemu treba kao istaknutog organizatora spomenuti i Marinka Mucića. Sve je to djelovalo do 1991. godine i početka Domovinskog rata. Do tada je djelovala i SOFK-a u Gradu, a predsjednici tog Saveza tijekom godina su bili Branko Bušelić, Tajmir Nola, Blago Begić, Tonko Šimić, Branko Miloš i dr. Godine 1974. formirana je i Samoupravna interesna zajednica (SIZ) za fizičku kulturu koja je sastavljena od predstavnika radnih organizacija raznih djelatnosti koja je brinula o financiranju športske aktivnosti, a prvi predsjednik SIZ-a je bio dr. Braco Fiamin, a naslijedio ga je Jure Batinić. Sada, u Republici Hrvatskoj, tu ulogu preuzima Zajednica športskih udruga grada Makarska.