STRILJANJE ALKE – 13.siječnja.1684.g! Za alkarsko nadmetanje potreban je dobar konj i bogata oprema. Razumljivo da među makarskim alkarima ne nalazimo siromašne ribare ni pomorce koji su činili većinu gradskog stanovništva. To je bio razlog da su se makarski ribari i pomorci okupljali u bratovštini sv. Petra kao najstarijoj u gradu i priređivali svoje morske alke (giostra in mare)kojima su slavili oslobođenje od Turaka 13. siječnja. 1684 godine!
Očito je da su u tim najranijim godinama naše povijesti franjevci odigrali značajnu ulogu sa zapisima o događajima značajnim za narod na ovom području. Godine 1782. u Veneciji je objavljen zapis u pjesničkoj formi pod nazivom „Striljanje alke“ u dvije pjesme, s dopuštenjem starješina, kako u tom izdanju stoji, uz dodatak da se prikaže ovo natjecanje na čast i poštenje gospode makarske. Iz ovog naslova dalo bi se zaključiti da je odobrenje za tiskanje došlo od vjerskih ustanova, ali nema pouzdanih podataka o autoru ovih pjesama. Postoji međutim mišljenje nekih povjesničara da ju je napisao neki franjevac kao što je fra Frane Radman opisao naprijed spomenutu regatu između Splićana i Makarana. U ovom našem slučaju može se smatrati nebitnim autorstvo i bitniji je sadržaj iz kojega proizlazi da su se u osamnaestom stoljeću u ovim našim krajevima dogodila dva značajna športska događaja, a to je održavanje regate i gađanje u alku.
Moglo bi se pouzdano tvrditi da ta natjecanja nisu proizašla kao potreba za rekreacijom i održavanjem fizičke spremnosti što je danas slučaj, već prije svega kroz natjecanje isticati svoju spretnost, snagu i vještinu kao spomen na herojska vremena predaka. A upravo to junaštvo pjesnik je zapisivao iz istinskih događanja koja su postupno prerastala u legendu. Naime, još potkraj feudalizma počinje se formirati građanski društveni sloj koji postupno ekonomski jača te se politički i kulturno povezuje i utječe na razvoj društva. I dok su prvo vrijeme građani pokušavali imitirati plemiće na svim područjima, a posebno na području tjelesnog vježbanja, poslije veću pažnju posvećuju običajima. Međutim, mi u Makarskoj imamo krasan primjer početka nogometa u ovom gradu, kada se nalazi izazvanim niži društveni sloj osnivanjem nogometnog kluba od strane makarske elite, što samo godinu dana kasnije rađa novi klub za radničku klasu.
Eto, tako naši današnji naraštaji saznaju iz dviju pjesama da je makarska alka održana u blizini franjevačkog samostana i da su je posjećivala gospoda s Hvara, Imotskoga, Sinja, Splita, Omiša i Kaštela i da je sudjelovalo devet alkara.
Evo dijela stihova koji se odnose na samo natjecanje:
…“Klemente je Ivaniševiću,
Među svima, ko ruža u cviću
On je glavar i vođa za diku,
S golom sabljom na konju veliku.
Sviju glavar tada se obrača,
Družbi reće Odite do Mandrača,
Nek vam sluge kopja nose sprida,
Krajem Doca a fratarskog zida.
Od Mandrača, od onoga brista
Trčat čete do ovoga mista
Neka zemlja strese se i sječi
Kad tamburin udre i zazveči.
Konjima vašim razljutite zube,
Onda trčte, kad ovdi zatrube,
Svak po redu kako se pristoji,
Slišajte me vitezovi moji.“…
Sudci su već zauzeli svoja mjesta. Sudačku trojku činili su hvarski providur Marko Balbi, kolonelo Nikola Nonković i plemić Petar Nikolić. Nedaleko od njih svoje mjesto zauzeo je pisar Jakov Marini čiji je zadatak bio da bilježi punte. I tako krenuše redom sa svojim konjima Frane Tomičić, Zane Koić, Antone Dugaš, Marko Tuta, Rade Terzić, Mate Majstrović, Kleme Kačić i Grgo Ivanišević.
…“Imadoše konja ko Labuda,
Trčali po redu tri puta,
Veselje je ne može se više,
Jer svaki put Alku pogodiše.
To gledajuč izvanska vlastela, pisac nastavlja
Bolje nam je mučat neg reč malo
O Makarska diko i pofalo,
Kad porodi take vitezove,
I junake sive sokolove.“…
MORSKA ALKA
Za alkarsko nadmetanje potreban je dobar konj i bogata oprema. Razumljivo da među makarskim alkarima ne nalazimo siromašne ribare ni pomorce koji su činili većinu gradskog stanovništva. To je bio razlog da su se makarski ribari i pomorci okupljali u bratovštini sv. Petra kao najstarijoj u gradu i priređivali svoje morske alke (giostra in mare) kojima su slavili oslobođenje od Turaka 13. siječnja 1684. godine.
Ne zaboravimo da je Makarska sve do uspostavljanja Austro Ugarske Monarhije malo mjesto, godinama pod utjecajem raznih sila i narod se bavi prostim preživljavanjem. U takovim uvjetima teško da je moglo doći do organiziranog bavljenja športom osim seoskih igara na nekim mjesnim prigodama i pučkim ili crkvenim svečanostima. Može se slobodno reći da je prvo organizirano športsko društvo nastalo političkim poticajima kojima se željelo utjecati na nacionalnu svijest kako bi se onemogućio utjecaj, u našem slučaju, talijanaštva na dalmatinskim prostorima.
