Povijest Makarskog SPORTA iz pera Čiće Čapete – JŠK BIOKOVO ULAZI U VESLANJE
Nakon što je grupa studenata iz Splita donijela loptu i osnivanja J.Š.K. Biokovo 1920. godine, nije prošlo ni godinu dana da vrlo aktivna Uprava s jasnom vizijom što šport uopće znači za mladost i njeno fizičko pražnjenje, osniva nove sekcije s posebnim naglaskom na veslanju kao logičnim za mjesto uz more. Odmah se pristupilo osiguranju sredstava organizacijom zabava, ali i istraživanjima o mogućnostima nabave veslačkog čamca. Tajnik A. Lovrinčević dobiva zadatak ispitati mogućnost nabave čamca preko raznih firmi. Vrlo je značajno da usprkos vrlo urednom vođenju zapisnika i zapisa odluka Uprave, u ovom slučaju nabavke prvog veslačkog čamca, nema nikakvog zapisa kako i zašto je odlučeno da se kao prvi brod u novoosnovanom klubu nabavi baš osmerac. Sasvim je očito da je to odraz neiskustva i da se nisu prethodno konzultirali stariji veslački klubovi i to je dokazano vrlo brzo logičnom kupnjom manjih jedinica i prodajom osmerca nakon par godina.
Ipak nabavkom prvog čamca Makarska ulazi u jedan novi šport primjeren gradu uz more i za krštenje broda priprema se velika svečanost, zakazana za 10. rujna 1922. godine. Za tu priliku formira se i Organizacijski odbor na čelu s g. Pinom Caralipeom sa suradnicima Antom Barbierijem i Ljubom Lovrinčevićem. Bila je to uistinu velika svečanost na koju su došli i izletnici iz Omiša s glazbom. Stjepo Barbieri za ovu svečanu priliku objavljuje posadu koja će veslati prigodom krštenja broda, a to su Stjepo Barbieri, Mili Juraković, A. Lovrinčević, M. Puharić, A. Barbieri, Frane Gospodnetić, M. Baylon, B. Barbieri i kormilar Jerko Lisinski. Ovo je dakle prva posada koja je veslala za novoosnovani klub, ali posebno su zaslužni da je do ovog došlo, kumovi na krštenju osmerca imena Makarska: Ita Rismondo, Ljubo Rismondo, dr. Bare Vranković i gđa Jozica Klarić koji su kao kumovi dali doprinos za kupnju čamca. Klub je dobio prostor za čuvanje čamaca na prikladnom mjestu u luci blizu mora, danas poznatom kao Bobis. Izgrađen je i ponton u neposrednoj blizini, a kako u to vrijeme nije bilo nekog saobraćaja na obali, ali ni u luci, ovo je bilo tada sasvim pristojno rješenje. Na ovom malom pristaništu okupili su se predstavnici vlasti, drušatava i ostali uzvanici uz brojno građanstvo. Posebnim parobrodom stigli su i izletnici iz Omiša s glazbom.
Na mulu se je formirala povorka i s glazbom na čelu uz zvuke koračnica uputila prema klubu. Crkveni čin krštenja obavio je don Niko Ribičić, a potom je dr. Baro Vranković izrekao prigodno slovo, a Nunci Barbieri je polila šampanjcem čamac i predala veslačima klupsku zastavu. Klub ulaže napore da nabavi jedan manji čamac i uspijeva 1923. godine nabaviti prvu „Yola de mer“ četvorku, ali nažalost nije isporučena na vrijeme pa tako Biokovo nije moglo nastupiti na prvom državnom prvenstvu održanom u Crikvenici. Ali samo godinu dana kasnije, dakle 7. rujna 1924. godine Biokovo sudjeluje na svečanosti prilikom krštenja novih čamaca dubrovačkog veslačkog kluba Neptun. U proslavi i zakazanoj regati sudjeluje Gusar iz Splita, Biokovo Makarska, Jadran Herceg Novi i domaćin Neptun. Veslalo se prema raspisu u čamcima „Yole de mer“ četvorka za novake i juniore. U regati za novake u kojoj sudjeluje Biokovo postignuti su rezultati 6 minuta i 12 stotinki, Biokovo 6 minuta i 13 stotinki, Neptun 6 i 17, a četvrti Jadran je imao probleme veslajući u posuđenom čamcu. Veslalo se za pokal A. Stanoša, inače klupskog potpredsjednika. Prva zvanična utrka i odmah protest koji ulaže Biokovo radi čega na svečanosti nije dodijeljen pokal. Spor je riješio Veslački savez i pobjednikom je proglasio JŠK Biokovo. Biokovo je dobilo trofej koji se i danas čuva u prostorijama kluba kao prvo športsko odličje koje je uopće došlo u Makarsku. Godine 1925. odlučeno je da se proda osmerac jer taj čamac ne odgovara športskom programu kluba. Prodajom osmerca vraćeni su dugovi i nabavljeni novi čamci tijekom 1926. godine i to „Yola de mer“ četvorka i jedan „Outrigger“ četverac.
Tako u toj godini klub raspolaže s 5 čamaca koji su svi u dobrom stanju i dnevno izlaze na more. Teškoće koje su nadolazile pod utjecajem svjetske krize koja se odražava i na klub, dovode i do rasprava da se veslačka sekcija priključi Sokolu koji je imao veću financijsku potporu, ali do toga ipak nije došlo pa se donosi odluka o ukidanju privilegirane članarine za studente koji obilato koriste čamce kada dolaze na dvomjesečne praznike. U siječnju 1931. godine u tako teškoj situaciji održava se redovna Skupština na kojoj je izabrana nova Uprava koja će stjecajem prilika klub voditi do početka Drugog svjetskog rata i to: Predsjednik mr.Marcel Lino Barbieri, Potpredsjednik dr.Mili Juraković,Tajnik M.Rismondo,Blagajnik Branko Marjanović, Vođa dr. Bulat, Vođa zamjena Frano Gospodnetić, Odbornici dr. Negrini, Petar Rančić, P.Klarić, J.Rubeša i Kulić Ante Revizori Đ.Balić i Zvone Lalić.
Ipak u tom vremenu tridesetih godina nema zvaničnih odluka o promjeni klupskog programa, ali se pojavljuju novi mlađi veslači od kojih bi istakli posadu četverca koja 1937. godine sudjeluje na prvenstvu Hrvatske u Karlovcu na Korani, i to: Mirko Glavina, Milivoj Dužević, Joze Pivac Čugelj, Umberto Talajić i Ive Frane kao kormilar. U tim godinama se po prvi put uključuju i žene a u do tada muškom športu led su probile Mandina Rafanelli i Mirjana Puharić veslajući u dvojcu, ali i u četvercu. Dolaskom Talijana u Makarsku u travnju 1941. godine prestaje svaka športska aktivnost, a čamci su pospremljeni na sigurno u franjevačkom samostanu.